Celjske zvezde i spletni prvaki

0 Flares Twitter 0 Facebook 0 Google+ 0 Email -- 0 Flares ×

Neposredni povod pisanju ovog osvrta netom je održani WEBSI dan (15. rujna), završna manifestacija godišnjeg natjecanja najvećih slovenskih dostignuća u području digitalne tehnologije, koje je organizirano već petu godinu zaredom. Samo natjecanje traje nekoliko mjeseci, odnosno od ožujka (marta) do rujna (septembra), a sve o prijavi, pravilima i metodologiji natjecanja može se pročitati u 6. Dosjeu slovenskega digitalnega komuniciranja WEBSI Spletni prvaki 2017.1

Ukratko se može reći da je WEBSI hvalevrijedan projekt koji podstiče izvrsnost u područjima digitalnog i digitalizacije. Ili, kako to sami nositelji projekta kažu, “S svojo kompleksno, a hkrati logično in transparentno metodologijo bo projekt WEBSI slovenski javnosti postregel z odgovorom na vprašanje: “Kdor je dober in kdo zna?” (…) “bodo predstavljene rešitve svih podjetij, ki so na tem področju v nekem letu ustvarile presežke” (WEBSI Spletni prvaki 2017)2 .

Zgodovinski arhiv Ljubljana (ZAL) ove je godine bio jedan od 103 WEBSI  natjecatelja, u kategoriji Javne i nevladine organizacije (NVO-i). ZAL-ov Opis projekta, Ciljne skupine, Izhodišča projekta kao i Mnenja, odnosno mišljenja članova žirija, prikazani su na 106. strani navedenoga Dosjea3 . Čitajući ocjene članova žirija, vidi se da su postupali u skladu s proklamiranim pravilima ocjenjivanja i da su svi redom iskazali pozitivno i izrazito pozitivno mišljenje o web stranicama ZAL-a, potpuno nesvjesni koliko je truda moralo biti uloženo u pripremu i organizaciju sadržaja tih stranica (pretraživač SIRAnet, transkripcija i objava izvora, objava digitaliziranoga gradiva, metapodaci, arhivska obavijesna pomagala, norme, itd.).
Ostao je neprimijećen i integrirani ZAL intranet koji umrežava zaposlenike svih pet arhiva – dislociranih organizacijskih jedinica koji pripadaju ZAL-u (osim arhiva u Ljubljani, tu su i arhivi u Novome Mestu, Kranju, Idriji i Škofjoj Loki).
Na stranu to što je jedan od članova žirija ujedno i natjecatelj u konkurentskoj NVO u istoj kategoriji, odnosno direktor agencije koja je osvojila 2. mjesto u istoj konkurentskoj skupini (sic!), i što je on jedini koji  je iznio donekle negativnu ocjenu ustvrdivši da “oblikovna zasnova in princip navigiranja sta preveč usmerjena v desktop rabo in nista v koraku s sodobnim rešitvami, na katere so uporabniki vse bolj navajeni”, dakle, još jednom  na stranu to što je taj član žirija ovdje u očitom sukobu interesa, ja se kao netko tko konstantno posjećuje i prati stranice ZAL-a, kao i stranice drugih arhiva u regiji, ne mogu složiti s tom tvrdnjom. Ona se, uostalom, može lako provjeriti upisom adrese http://www.zal-lj.si  bilo na računalu bilo na mobilnom uređaju. Makar, moram priznati da nisam sigurna na koja su to suvremena rješenja korisnici više naviknuti… Kao ciljna skupina korisnika ZAL-a nisu navedeni “uporabniki” nego “obiskovalci oziroma uporabniki arhiva in arhivskega gradiva, rodoslovci, zgodovinarji in drugi raziskovalci, uslužbenci arhiva, uslužbenci javnopravnih oseb, ki delajo z dokumentarnim gradivom, šolske skupine”, što je također ostalo prilično nezapaženo.4

Bez da spominjem novac odnosno razliku u utrošenim financijskim sredstvima za izradu mrežnih stranica između ZAL-a i ostalih konkurenata, primijetit ću samo ono što je jasno vidljivo, a to je da na dnu navedene 106. stranice Dosjea pišu samo tri podatka, odnosno naziv organizacije: Zgodovinski arhiv Ljubljana, ime direktora: mag. Mitja Sadek, direktor, i ime skrbnika projekta u organizaciji: Glavič Jože, arhivist. Zgodovinski arhiv Ljubljana nema nikakvu vanjsku Agenciju ni ikakve druge “morebitne druge izvanje izvajalce”, kao što ih imaju ostali konkurenti.
Zgodovinski arhiv Ljubljana ima samo našeg kolegu, arhivista.

Dakle, u ovom osvrtu nije riječ o WEBSI danu ni o prvacima. Ovdje je riječ o čudima. O samozatajnim, tihim čudima koja svakodnevno nastaju i stvaraju se u našoj maloj arhivističkoj zajednici, gdje naše kolegice i kolege ustrajno, strpljivo i predano rade svoj posao i daju sve od sebe. Često potplaćeni i nedovoljno cijenjeni. Često pod stresom, izloženi kritikama. I stvaraju čuda. ZAL sajt je čudo. Arhivistika kolegice Slobodanke Cvetković je čudo. O čudu svjedoči i intervju direktorice Pokrajinskog arhiva Koper. Fotografski dokumentarci kolege Boruta Jurce su čudo. Prekrasna su čuda zajednički izložbeni projekti. Čuda stvara i Istorijski arhiv u Kotoru. Kao i Zgodovinski arhiv Celje. I Pokrajinski arhiv Maribor, i svi drugi arhivi, ne samo u Sloveniji nego i u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji, svi ti arhivi u nenamjenskim adaptiranim zgradama koje prokišnjavaju. Ili se zapale. Ili se urušavaju.
I svi su oni prvaki. Svakoga dana.

Zaključit ću ovaj osvrt jednim obrazloženjem koje sam napisala prošle godine kad sam prijavila Zgodovinski arhiv Celje za Celjsku zvezdu. Tada još nisam znala za Mišku Micu, da je ljubljanska. Prošla je godina za Celje bila nevjerojatna. Ova je samo malo mirnija.

Dakle, ide ovako:

Utemeljitev pobude za priznanje

Zgodovinski arhiv Celje se tijekom 2016. godine u kojoj je proslavio svoj jubilej – 60 godina postojanja i djelovanja, iskazao kao ustanova koja kontinuirano i skoro svakodnevno doprinosi razvoju i promociji grada Celja, celjske prošlosti, kulturne baštine i umjetničkoga stvaralaštva, iskazujući pri tome inovativnost u pristupu, originalnost i kreativnost u svome izrazu te čvrstu povezanost s lokalnom zajednicom, koristeći pri tome sve oblike komunikacije s javnošću, a naročito društvene mreže. Zgodovinski arhiv Celje pri tome eksperimentira riječju, zvukom, slikom, reproducira i približava prošlost, smješta je u kontekst i u prostor Celja te potiče svoje sugrađane da se uključuju i aktivno promišljaju svoju povijest i svoju kolektivnu memoriju. To je jedini arhiv koji ima svoju Mišku Micu i Dobrog duha Ferdija, personificirane maskote iz dječjih priča, kao virtualne, a opet stvarne pomoćnike u otkrivanju i dekodiranju arhivskoga gradiva. To je jedini arhiv koji je bio u stanju pokrenuti ogromnu lokomotivu i učiniti da ona postane sudionikom nezaboravnog, jedinstvenog i neponovljivog umjetničkog performansa u kojem su se spojili moćni ritam, plesni pokret i arhivistika. To je arhiv koji u svojim projektima angažira celjske muzeje i galerije, sportaše, umjetnike i sve građane grada Celja, od najmlađih do najstarijih, i potiče ih da zajedno stvaraju novu kvalitetu – suvremenu celjsku kulturnu scenu.

U Zagrebu, 16. prosinca 2016. godine

Onda, tko je dobar i tko zna? 🙂


  1. https://websi.si/tekmovanje/metodologija-in-pravila []
  2. http://live.editiondigital.com/e/179jvqbqh/websi-spletni-prvaki-2017#!page1 , iz kolofona []
  3. http://live.editiondigital.com/e/179jvqbqh/websi-spletni-prvaki-2017#!page106 []
  4. http://live.editiondigital.com/e/179jvqbqh/websi-spletni-prvaki-2017#!page106 []