Iz Hrvatske revije 2, 2017.

0 Flares Twitter 0 Facebook 0 Google+ 0 Email -- 0 Flares ×

Upućujemo na dva članka iz Hrvatske revije 2, 2017., u kojima jedan arhivist i jedan povjesničar razmatraju problematiku arhivskoga zakonodavstva i dostupnosti arhivskoga gradiva. Dok autor prvoga članka, arhivist, zaključuje kako je “više nego očito” da su pri  pripremi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o arhivskom gradivu i arhivima “konzultirani isključivo povjesničari”, autor drugoga članka, povjesničar, tvrdi da se povjesničar “tretira kao zlonamjerno i sumnjivo lice i onemogućuje mu se rad”, odnosno,  “Cenzurom pojedinih dokumenata otežava se istraživački rad i to je lakša varijanta opstruiranja s kojom se stvara privid dostupnosti gradiva.” pri čemu je cenzura ili “odraz samovolje pojedinih arhivista ili provedba službene politike u središnjoj nacionalnoj arhivskoj instituciji”.
Koliko su te ocjene opravdane, te jesu li argumentirane ili ne, možete zaključiti sami čitajući navedene članke.

O problemima arhivske službe u Hrvatskoj iz arhivističke perspektive
autor: Radoslav Zaradić

(…)
U kontekstu drugoga saborskog “vritnjaka” i nove velike političke krize uzrokovane financijskim krahom najvećega privatnoga gospodarskoga konzorcija u državi, Hrvatski je sabor gotovo neprimjetno izglasao 4. svibnja 2017. g. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o arhivskom gradivu i arhivima, objavljen u Narodnim novinama br. 46/2017. Umjesto cjelovitoga zakonskog rješenja kojim bi se u potpunosti reformirala arhivska služba, dobili smo zakon koji je parcijalan, dvosmislen i necjelovit. Više je nego očito kako su u njegovoj pripremi konzultirani isključivo povjesničari te da nije bilo interdisciplinarnog i međuinstitucionalnog pristupa te suradnje svih zainteresiranih strana. Odgovornost dijelom leži i u arhivskoj zajednici. O najvažnijim problemima arhivske struke i zakonskih (ne)rješenja krenut ćemo redom. (…)
link: http://www.matica.hr/hr/519/o-problemima-arhivske-sluzbe-u-hrvatskoj-iz-arhivisticke-perspektive-27021/

 

Znanost i arhivistika
autor: Davor Marijan

(…)
Opstruiranje pristupa arhivskom gradivu iz razdoblja 1945–1990. znanstvenicima ili dijelu znanstvenika dugogodišnja je praksa u Hrvatskoj i radi se na dva načina. Cenzurom pojedinih dokumenata otežava se istraživački rad i to je lakša varijanta opstruiranja s kojom se stvara privid dostupnosti gradiva. Primjenjuje se uglavnom na gradivo prvih godina poraća koje je uglavnom nastalo radom jugoslavenskih službi sigurnosti i koje je pročišćeno do razine da se radi o ostatcima ostataka. Cenzurira se s obrazloženjem da je riječ o zaštiti osobnih podataka, čime se zapravo štite potpisnici dokumenata iz struktura sigurnosnih službi i drugih represivnih tijela. Kao neslana šala doima se zacrnjivanje imena osoba koje se spominju u dokumentima starijim od 50 godina. Podatak da je revni dežurni arhivist Hrvatskoga državnog arhiva zacrnjivao imena po dokumentima Uprave državne bezbjednosti, uključujući poglavnika Nezavisne Države Hrvatske, doima se kao neslana šala. Na žalost to nije šala, nego pokazatelj koji se dvojako može tumačiti, ili je cenzura odraz samovolje pojedinih arhivista ili provedba službene politike u središnjoj nacionalnoj arhivskoj instituciji. Osobno smatram da je u pitanju ovo drugo. Što god da je u pitanju rezultat je isti, povjesničar se tretira kao zlonamjerno i sumnjivo lice i onemogućuje mu se rad koji plaćaju porezni obveznici. Pri tome se zanemaruje da uopće nema slučajeva da su povjesničari zlorabili dostupnost dokumentima za političke ili osobne obračune. Valja napomenuti da se u Zakonu o arhivskom gradivu i arhivima napadno inzistiralo da ravnatelji arhiva imaju znanstvene radove, što isključuje mogućnost da se radi o nerazumijevanju problematike, nego svjesnim odabirom iza kojeg stoji konkretna interesna opcija. (…)
link: http://www.matica.hr/hr/519/znanost-i-arhivistika-27022/