Reci mi to plakatom!

0 Flares Twitter 0 Facebook 0 Google+ 0 Email -- 0 Flares ×

Plakat je poseban oblik vizualne komunikacije. Pojavljuje se u prvoj polovici 19. st. kada usavršenje tiskarske litografske tehnike omogućuje jeftino i brzo umnožavanje grafičkih predložaka namijenjenih javnom komuniciranju.

Plakat započinje svoj život kad se multiciplira, osvaja prostor i publiku. Odraz je gospodarskih, političkih i kulturnih prilika. Kroz njega se očituju događanja na polju politike, gospodarstva, kulture, zabave, sporta, zdravlja. Plakat treba informirati, stimulirati, aktivirati, pokrenuti, interpretirati, postaviti pitanje, provocirati i uvjeriti.

Historijat

Vizualnoj informaciji oduvijek se pridavala velika važnost, vjerojatno zato što je čovjeku oduvijek bilo lakše prikazati svoje misli, želje, strahovanja, težnje i osjećaje crtežom nego ih pretočiti u riječi, a osim toga za shvaćanje/interpretaciju crteža nije bilo/nije potrebno poznavanje jezika. Crtež je oduvijek bio sredstvo najlakšeg komuniciranja među ljudima, neovisno o stupnju obrazovanja. Prisutan je od samog početka ljudskog razvoja: još dok nije postojalo pismo, slikarije su se upotrebljavale za izražavanje i pojašnjavanje misli i želja. To dokazuju crteži na zidovima pećina Altamira i Alsacea.


Deutsche Kunst und Dekoration1
/kromolitografija, 1898., autor: Joseph Rudolf Witzel, 1867. – 1924./

Upotreba plakata poznata je od davnina, njime su se donosile i objavljivale upute, dekreti, naredbe i drugo izvješavanjem u trgovačkim središtima, te ispred dvorova, crkava, gradskih vijećnica. Jedan od najstarijih očuvanih primjera javnog oglašavanja je Hamurabijev zakonik – kamen s prikazom kralja Hamurabija (2067.-2025. godine pr.n.e.) kako prima zakon od boga Sunca. Na stupu indijskog kralja Ašoka (oko 250. godine pr. Kr.) isklesani su pravni i vjerski zakoni. Grci i Rimljani radili su plakate s programima kazališnih predstava i sportskim vijestima, a izlagali su ih u naseljenim mjestima, na cestama između gradova, na livadama i poljima.

Slikar – izrađivač plakata prvi se put kao profesija spominje kod Rimljana – ponosno su se potpisivali sa “Lucius je ovo oslikao”, “Emilius Celer je ovo sam napisao po mjesečini” i slično. Oko 1600 oglasa, objava i sličnih informacija nađeno je pod zidinama Pompeja.

U 14. stoljeću počinje masovna proizvodnja papira i pronalaze se grafičke tehnike koje su omogućavale multiplikativnost crteža, a kasnije se primjenjuje tiskarski stroj.

Prvi tiskani leci i kazališni oglasi iz 15. stoljeća s drvoreznim i bakroreznim slikama smatraju se precima današnjih plakata (prvi plakat s obavijestima otisnut je u Engleskoj 1477. godine).

Crkva, trgovci, umjetnici i izdavači uvidjeli su važnost oglasa i počeli su ih upotrebljavati za promicanje svojih ciljeva. U 16. su stoljeću vlade i gradovi bili najveći korisnici plakata koji rijetko imaju na sebi ilustracije i službene znakove. Godine 1589. François I donosi uredbu o obaveznom oglašavanju naredbi stavljanjem na plakate. U Francuskoj u 17. stoljeću liječnici publiciraju svoje reklame na velikom formatu, oslikanom alegorijama i ablemima. Plakati s kraja 16. i iz 17. stoljeća imaju više ilustracija, a naročito kazališni plakati 18. stoljeća i oni s pozivima priključenja vojsci.

Pravi bum u grafičkim tehnikama nastao je krajem 18. stoljeća nakon što je Alois Senefelder 1798. izumio litografiju koja je omogućila da se crtež s kamene podloge prenosi i multiplicira na papir mnogo više puta nego s drvoreznih, bakroreznih i bakropisnih ploča. Litografija je tehnika plošnog tiska kod koje se voštanom kredom crta po obrađenoj (pripremljenoj) površini kamena, pusti se da boja prodre u kamen, a suvišak se ispere smjesom terpentina i vode. Zatim se na vlažni  kamen valjkom nanosi masna tiskarska boja koja se zadržava na mjestima gdje je ostala voštana kreda i potom se crtež otisne na papiru. Godine 1826. Senefelder je uspio dobiti obojene listove. Tako je izumljena kromolitografija koja je našla svoju primjenu u proizvodnji karata, čestitki, svetih sličica, plakata i slično.

Sama činjenica da litografija, a kasnije i kromolitografija, omogućuju otiskivanje crteža u velikoj nakladi i na velikom formatu našla je svoju primjenu u proizvodnji plakata u drugoj polovici 19. stoljeća. Postanak plakata veže se i uz upoznavanje Zapada s japanskom obojenom grafikom, te s izumom stupa za lijepljenje plakata (izumio ga je 1824. godine u Londonu George Sam Harris).

Postanak plakata, kakvog danas poznajemo, smješta se u Francusku u drugu polovicu 19. stoljeća, za vrijeme industrijske revolucije koja je imala za posljedicu gospodarsku preobrazbu društva. Na tržištu dolazi do borbe za plasman proizvoda i usluga, te se u svrhu postizanja i zadovoljenja zadanih ciljeva počinju upotrebljavati različita sredstva. Rodila se reklama. Početke reklama nalazimo u novinskim oglasima, samostalnim i zasebnim lecima s prigodnim tekstom, podacima i slikom, te na plakatima.

Predstavnici pariške likovne avangarde prihvatili su od Japanaca plošnu tehniku i boju, te slikanje bez sjena. Upravo tih godina proglašena je Francuska republika, njeno stvaranje potaklo je otvaranje mnogih lokala, varijetea, zabavišta i kazališta koji su za svoju promociju trebali reklamu – plakat. U to doba djeluje Jules Chéret (1836.-1933.) koji je među prvima počeo povezivati tekst sa slikom. Smatrao je da je za prihvaćanje plakata potrebna živa boja, veliki format kako bi se uočio iz daleka i ljupka osoba koja ga nudi, valjda je iz tog razloga crtao pariške dame…

Liquore Strega2
/kromolitografija, 1905., autor: Marcello Dudovich, 1878. – 1962./

Za razliku od Chéreta, Henry de Toulouse-Lautrec (1864.-1901.) crtao je sirotinju, izgubljen svijet, zalutale u svijetu zabave i poroka. Uz njh dvojicu djeluje i Alphons Mucha (1860.-1939.) i sljedbenici okupljeni u školi Art nouveau.
Plakat se širi u Englesku (Dudley Hardy, Maurice Greiffenhagen, Gordon Craig i dr.), Njemačku (Henry Van der Velde, Edmund Edel, Ernst Deutsche, Juluis Klinger, Ludwig Hohlwein, grupa Bauhaus i dr.), Austriju (Gustav Klimt, Kolman Moser, Alfons Mucha, Alfred Roller, Otto Wagner i dr.), Rusiju (Michael Larionov, Nathalie Goutscharova, El Lissitzki i dr.), Belgiju, Italiju, a nešto kasnije i u našu zemlju.

Hrvatski plakat

Naši prvi plakati nisu se puno razlikovali od tadašnjih novinskih oglasa. Bili su to samostalno tiskani listovi većeg formata (najčešći format 45 x 63 cm), postavljeni na određena mjesta. Nakon 1850. godine jača prosvjetiteljsko-obrazovna uloga društva, otvaraju se gospodarske škole, organiziraju se izložbe, osnivaju se gospodarska društva kojima je zadaća djelovati na unapređenju i organizaciji gospodarstva. Prvi plakati vezani su uz gospodarske izložbe i slične manifestacije, oni pozivaju na sajam, zbor, izložbu slika i sl.

Prodorom secesije (1898. godine) afirmira se plakat sa svom svojom umjetničkom i duhovnom orijentacijom. Autori prvih hrvatskih plakata uglavnom su bili slikari. Jedini slikar koji se tada nije bavio plakatima bio je Vlaho Bukovac.

Najstariji datirani plakat je iz 1898. godine. Napravio ga je Bela Csikos-Sessija za časopis Mladost, a uradio je i plakat za pučko sveučilište Urania. Uz njega još djeluju Robert Auer (plakat za II. Izložbu DHU), Menci Clement Crnčić (plakati za Zagrebačku pivovaru), Frano Branko Angeli Radovani (plakat za tjednik Diogenes, plakat Yo-Yo), Radovan Tomasseo (plakati za Splitske toplice, plakat za izložbu Emanuela Vidovića), Ljubo Babić (III. dječji dan, 1910. godine, Plamen, Književna republika, Zabavno veče s plesom, Dubrovnik – posjetite Jugoslaviju – prvi turistički plakat i dr.), Tomislav Krizman (Mayra Delvard, Koncert Tkalčić-Gruss, Proljetni salon, Odeon, Stari graničar i dr.), te Josip Seissel (Pomozite studentima). Kazališne plakate radio je Sergije Glumac (Parsifal, Libuša, Zločin i kazna, Igra o muci Isusovoj).
U Zagrebu se 1928. godine prvi put formira tim stručnjaka koji plakatu i ostalim oblicima primijenjene grafike pristupa sa stajališta grafičkog dizajna. Miroslav Feller, Sergije Glumac, Anka Krizmanić, Vladimir Mirosavljević i Božidar Kocmut okupljeni su u Zavodu za znanstveno proučavanje reklame i umjetničku reklamu, produkciju – IMAGO. Zavod je izdavao časopis Reklama, a već slijedeće godine prestaje s radom.
Tih godina Sergije Glumac radi komercijalne plakate (za odjeću Friedmann, Hotel Erika, plakate za specijalističke izložbe Zagrebačkog zbora i dr.), a uz njega valja spomenuti i Pavla Gavranića (plakati za Lecidermu, Valet čistionicu, limunadu Vero, Jadransku stražu, likere Pokorny i dr.).
Atelier Tri osnovao je 1930. godine Vladimir Mirosavljević sa svojim bratom Zvonimirom i Božidarom Kocmutom.

Razdoblje između tridesetih i četrdesetih godina obilježeno je utjecajem Bauhausa i Art Decoa.
Četrdedesetih godina 20. stoljeća plakate su izrađivale institucije poput muzeja, kazališta, galerija. Plakatima nakon Drugog svjetskog rata oglašavalo se sve: od radnih akcija, sjetvi, žetvi, cijepljenja protiv zaraznih bolesti, sportskih sletova, kazališnih i drugih kulturnih priredbi do gospodarskih i graditeljskih uspjeha. Plakati poslijeratnog razdoblja su jednostavnih, jasno razumljivih oblika i poruka jer se obraćaju  širem sloju primalaca koje treba motivirati, pokrenuti i poučiti. U to vrijeme djeluju Ferdo Bis, Edo Murtić i Milan Vulpe.

Razvoj hrvatskog plakata u drugoj polovici 20. stoljeća vezan je uz osnivanje grupe EXAT (1951. godine), pokretanje časopisa Čovjek i prostor, otvaranje Galerije suvremene umjetnosti, održavanje Prvog zagrebačkog trijenala primijenjene umjetnosti, osnivanje Studija za industrijsko oblikovanje, Centra za industrijsko oblikovanje, pokreta Nove tendencije, osnivanje ZGRAF-a i utemeljenje Studija za dizajn.

Planirani napad iz zasjede

Plakat mora, prema A. M. Cassandreu, prodrijeti u emocionalnu sferu gledatelja, mora biti aktivan bez obzira što je prijepljen na zid ili stup za plakatiranje i na taj način osuđen na nepokretnost, mora nesvjesno utjecati na prolaznike tako da ne mogu izbijeći njegovoj poruci, mora ih “napasti iz zasjede”.
Da bi plakat mogao izvršiti svoje poslanje treba, prema Josefu Mülleru Brockmannu, zadovoljiti sljedeće elemente:

  1. mora biti čitljiv i imati razumljivu poruku,
  2. mora sadržavati nešto novo i zanimljivo,
  3. mora izazivati maksimalni učinak s minimum grafičkih sredstava,
  4. mora osigurati učinak putem lakog prepoznavanja i zbroja detalja i
  5. mora ostati u pamćenju promatrača uspostavljanjem kontakta između njega i novog proizvoda ili poruke.

Pneu Michelin — Le Seul s’adaptant a la Roue de la Fortune3
/kromolitografija, 1905., autor nepoznat./

Osnovni kriterij koji se traži od plakata jest učinkovitost, dok je estetski, likovni, element u drugom planu.
Za plakat kažemo da je sugestivan i razumljiv ako ima:

  • jasan i čitljiv tekst – da su istaknuti i dovoljno uvećani najvažniji dijelovi teksta, da su lake pamtljivosti, jednostavne poruke, vrste i tipa slova koji odgovaraju smislu teksta;
  • uočljiv, prepoznatljiv i lako čitljiv likovni prikaz – postiže se kombinacijom boja i oblika koji privlače pažnju, jednostavnom simboličko-ikonografskom strukturom;
  • uravnotežen odnos slike i teksta – poruka teksta pojačava se odgovarajućom slikom i obrnuto i
  • ekspresivnu poruku, jer bitan je emocionalan učinak slike i teksta plakata, poznavanje psihologije, sklonosti, karaktera pučanstva kojemu je plakat namijenjen.


Waverley Cycles4
/kromolitografija, 1898., autor: Alphonse Mucha , 1860. – 1939./

Plakate prema najčešćim namjenama dijelimo na:

  1. političke plakate
  2. edukativne plakate (plakati različitih akcija prosvjećivanja – zdravstveni, kulturni, ekološki i dr. plakati)
  3. izložbene plakate (plakati izložbi, gospodarskih sajmova)
  4. gospodarske plakate (reklame proizvoda široke potrošnje)
  5. manifestacijske plakate (plakati javnih priredbi, vjerskih skupova, dobrotvornih akcija i dr. manifestacija)
  6. filmske plakate
  7. turističke plakate
  8. kazališne plakate
  9. koncertne plakate (donose obavijesti o muzičkim priredbama) i druge.

Plakate prema odnosu između elemenata sadržaja dijelimo na:

  • ilustrativne plakate – oblikovna rješenja predstavljaju ljude, situacije ili objekte prikazane grafičkim ili fotografskim sredstvima,
  • objektivno-informativne plakate – na njima se informacija prenosi što je moguće objektivnije,
  • konstruktivne plakate – osnovu im čine principi slaganja, odnosa između elemenata koji su podređeni dizajnu, te
  • eksperimentalne plakate – čudnu i iznenađujuću cjelinu tvore im različiti oblici i njihove varijacije.

Plakate je moguće podijeliti prema korištenoj propagandnoj metodi, prema stilu, naručitelju, tvorcima i dr., ali te se podjele obično koriste za raščlanjivanje unutar pojedinih vrsta plakata.


  1. https://www.flickr.com/photos/69184488@N06/10212558985/in/album-72157636362161535/ , 2017-07-17 []
  2. izvor: http://www.openculture.com/2016/02/download-2000-magnificent-turn-of-the-century-art-posters.html , 2017-07-17 []
  3. izvor: https://www.flickr.com/photos/69184488@N06/10348942384/in/album-72157636362161535/ , 2017-07-17 []
  4. izvor: https://www.flickr.com/photos/69184488@N06/10212646673/in/album-72157636362161535/ , 2017-07-17 []