Branka Molnar, Mihaela Topolovec, Katarina Horvat
Zagreb, 2005. / 112 str.
Monografija sadrži faksimile, transkripte i komentare odabranih pisama iz fundusa Državnog arhiva u Zagrebu u razdoblju od 1647. do 1945. godine. Osim toga, knjiga sadrži i kazalo imena osoba koje se pojavljuju kao korespondenti u obiteljskim i osobnim fondovima i zbirkama pohranjenim u Državnom arhivu u Zagrebu.
izdavač: Zagrebačko arhivističko društvo
suizdavač: Državni arhiv u Zagrebu
ISBN: 953-99478-0-4
cijena knjige: 100 kuna
IZ PREDGOVORA:
U obiteljskim i osobnim fondovima i zbirkama u Državnom arhivu u Zagrebu nalazi se više od dvije tisuće pisama, svjedočanstava pisane komunikacije na prostoru zagrebačke regije, sjeverne Hrvatske i susjednih zemalja u vremenskom kontinuumu od pet stoljeća. U ovoj knjizi mogli smo prikazati tek mali dio toga. Prelistavajući arhivska obavijesna pomagala za obiteljske i osobne fondove i zbirke, tražili smo podatke o korespondenciji značajnijih povijesnih ličnosti, bez ikakve želje za senzacionalizmom i otkrivanjem mračnih tajni, pokušavajući uočiti zaplete i isječke iz života, nastojeći približiti se načinu razmišljanja ljudi koji su ta pisma pisali ili na njih odgovarali. Autori pisama nisu znali da će njihova pisma čitati itko drugi osim ljudi kojima su pismo uputili. S jedne strane, to daje više vrijednosti pismu kao povijesnom izvoru, ali, s druge strane, od arhivista, povjesničara i drugih straživača traži više opreza pri njegovu tumačenju. Pažljivo čitanje može iznenaditi kad to najmanje očekujemo. Tako, na primjer, u onih nekoliko redaka pisanih drhtavom rukom baruna Raucha možemo vidjeti kako on brzo razmišlja kad je u pitanju dokazivanje obiteljskog prava vlasništva i kako i na latinskom jeziku zna dati precizne upute svome sinu. Iz pisma smo saznali i da je obitelj Rauch imala svojevrstan arhiv u kojem su knjige bile čuvane u ormaru. Iz pisma grofa Zrinskog može se iščitati i njegova odlučnost da se susretne s Vojkovićem i nije teško zamisliti njih dvojicu kako šetaju ruku pod ruku i razgovaraju… U svim pismima, bilo da su prijateljska, ljubavna, rodbinska, politička ili druga, prisutno je određeno poštovanje prema osobi kojoj je pismo upućeno i želja za jasnoćom izraza. Nama, čitačima tih pisama, preostaje da se potrudimo shvatiti njihov kontekst i otvorit će nam se povijesni izvor… (B. M.)
SADRŽAJ:
- Predgovor
- Pisma:
- Barun N. Ladislav Rauch sinu Danijelu (kraj 16. stoljeća)
- Grof Petar Zrinski Ivanu Vojkoviću (1647.)
- Knjaz Miloš Obrenović Ali – Begu Karafeziću (1832.)
- Ljudevit Gaj svojim suradnicima (1836.)
- Stanko Vraz Ljudevitu Gaju (1838.)
- Velimir Deželić zaručnici Tonki (1885.)
- Josip Juraj Strossmayer Iliji Guteši (1894.)
- Antun Radić bratu Stjepanu (1894.)
- Marija Dvorák Stjepanu Radiću (1895.)
- Marija Jurić Zagorka uredniku “Bršljana” (1895.)
- Dragica Hirc ocu Dragutinu (1903.)
- Frano Supilo Imbri Josipoviću (1905.)
- Đuro Szabo Bruni Baueru (1939.)
- Ivo Lola Ribar ocu Ivanu (1940.)
- Antun Mandić Vladimiru Bakariću (1944.)
- Ralph Stevenson Josipu Brozu Titu (1945.)
- Ivan Ribar Josipu Brozu Titu (1945.)
- Kazalo korespondenata
