Ovo je prikaz o uređenju prilagođenog i privremenog spremišnog prostora Državnog arhiva u Zagrebu koji se nalazi u Novom Zagrebu, u Utrinama, Avenija Dubrovnik 36 površine 3400 m2; od toga 3000 m2 spremišnog i 400 m2 radnog prostora.
Poznato je da priikom izgradnje nove zgrade arhiva treba voditi računa o ispunjavanju kriterija izbora lokacije, kompozicije i konstrukcije objekta te o nizu faktora opasnosti kao što su ratna opasnost (izdržljivost objekta na bombardiranje, blizina strateških punktova), elementarne nepogode (potresi, poplave, podzemne vode, oluje…), krađe, požari (u samoj zgradi, iz susjednih zgrada), nepovoljni klimatski uvjeti (vlaga, oscilacije temperature, prašina, zrak onečišćen plinovima), sunčevo svjetlo itd.
Od 1999. g. Državni arhiv u Zagrebu ušao je u posjed prostora u Novom Zagrebu u Aveniji Dubrovnik 36 tako da se sada nalazi na dvije lokacije. Ovom privremenom rješenju prethodila su nastojanja Arhiva glede rješenja problema nedostatka spremišnog prostora. Naime, još je 1947. g. prigodom useljenja Arhiva u Opatičku 29 ponovljena konstatacija kao i prilikom osnivanja Arhiva 1907. g. da se radi o privremenom rješenju i da se grad obvezuje izgraditi novu zgradu Arhiva. Međutim, svi pokušaji realizacije bilo na gradskoj, bilo na republičkoj razini glede ideje o rješavanju prostornih problema četiri kapitalna objekta kulture, pa tako i Arhiva ostali su bezuspješni. U arhivskom prostoru u Opatičkoj 29 površine 2900 m2 smješteno je 10.000 d/m arhivskog gradiva, a zbog nedostatka spremišnog prostora Arhiv nije bio u mogućnosti preuzimati arhivsko gradivo koje se nalazi kod stvaratelja/imatelja često u neprimjerenim uvjetima. Prema podacima Vanjske službe radi se o 15 000 d/m arhivskog gradiva. Ograničenost arhivskog prostora s jedne te zakonska obveza preuzimanja i zaštite gradiva s druge strane nametnule su potrebu što hitnijeg pronalaženja novog prostora. U zamolbi Arhiva od 10. ožujka 1991. g. Gradskom poglavarstvu Zagreb koje je prema tada važećem Zakonu o arhivskom gradivu i arhivima, dužno osigurati radni i spremišni prostor uz traženje što hitnijeg rješenja arhivskog prostora priložen je Osnovni program za izgradnju nove zgrade DAZ-a tadašnjeg ravnatelja Arhiva prof. Marijana Rastića. Međutim, Poglavarstvo je predložilo nekoliko privremenih rješenja (objekata) do izgradnje nove zgrade Arhiva koja bi prema Urbanističkom planu Grada Zagreba trebala započeti 2002. godine. Od svih ponuđenih i pregledanih prostora (napuštene tvorničke prostorije itd.) najprihvatljiviji je bio podrumski prostor i dio prizemlja površine 3400 m2 u novoizgrađenoj zgradi I. i IV. gimnazije u Utrinama s naglaskom da je to privremeno rješenje do izgradnje nove zgrade Arhiva. Kako se radi o prostoru u kojem se ima čuvati i stručno obrađivati arhivsko gradivo nužno je da ono bude smješteno u prostoru koji mu pruža optimalnu sigurnost jer su zgrada i spremište preduvjet cjelokupne zaštite arhivskog gradiva. Svjesni da se radi o nenamjenski građenom prostoru Arhiv je dao izraditi idejnu i izvedbenu dokumentaciju za uređenje podrumskog prostora za arhivsko spremište na temelju svih dostupnih iskustava za nove arhivske zgrade. Zatraženi standardi odgovaraju najnovijim europskim i svjetskim standardima.
Na lokaciju i kompoziciju objekta nije se moglo utjecati. Arhiv je svojim navedenim elaboratom zatražio maksimalnu prilagodljivost zatečenog stanja novoj namjeni prostora. Izvršena je provjera nosivosti armirano – betonske konstrukcije koja zadovoljava. Na postojećoj armirano – betonskoj podnoj ploči izvedeno je brtvljenje koje onemogućava prodor podzemnih ili oborinskih voda, a visoke je statičke nosivosti (20 kN/m2). Podovi su premazani cementnom glazurom (2 cm) te zaglađeni nezapaljivom i antistatičkom masom.
Izvedeni armirano – betonski zidovi odredili su organizaciju radnog i spremišnog prostora a u spremišnom prostoru dispoziciju kompakt polica i regala. Duž cijelog južnog zida izveden je zaštitni zid i na taj način napravljen je zaštitni koridor širine 75 cm s unutarnje strane, a s vanjske strane drenaža. Ovi zahvati su izvedeni zbog nagiba terena. Zatečene instalacije koje nije bilo moguće izmještati maksimalno su zaštićene stvaranjem komunikacijskog prostora bakrenim limovima tzv. “tavma”. Na svim ventilacijskim i kanalizacijskim otvorima su postavljene zaštitne mreže zbog glodavaca.
Spremišni kompleks sastoji se od dva dijela međusobno odijeljena: prostora za preuzimanje i obradu arhivskog gradiva i prostora za trajno čuvanje koji se sastoji od 3 velika i 2 mala spremišta u koja se može pohraniti 19 000 d/m arhivskog gradiva.
Cijeli kompleks radnog i spremišnog prostora ima šestora limena vanjska vrata koja su oličena vatrotpornom bojom, imaju automatsku pumpu za zatvaranje, sigurnosne brave i povezana su alarmnim sustavom. Vode na armirano-betonska vanjska stubišta na sjevernoj, južnoj i zapadnoj strani objekta, a koristit će se u slučaju evakuacije. Ulazna vrata sa sjeverne strane koja su u razini prizemlja jedini je ulaz za djelatnike Arhiva i eventualne posjetitelje. Tu je “pult ” za kojim su čuvari instrumentarci 24h te sigurnosna digitalna kontrola preko koje se vrši nadzor cijelog prostora. U razizemlju su kancelarije, a stubama se spušta u razinu podruma. Ulaz u podrumski dio štite vatrootporna vrata.
Ulazna/izlazna vrata u/iz spremišta napravljena su kao protupožarna podmornička dvokrilna vrata. Visina u svim glavnim prostorijama iznosi 260 cm. Postojeći betonski zidovi obojeni su bijelom bojom. Novi pregradni zidovi izvedeni su od vatrootpornih elemenata, ožbukani i obojeni bijelom bojom. Postavljeni vatrodojavni sustav funkcionira prema načelu “dvostruke petlje” a to znači da je povezan s vatrogasnim centrom i samo za to predviđenom telefonskom linijom i sigurnosnom digitalnom kontrolom. Postojeći protupožarni sustav može se automatski aktivirati, a gašenje požara riješeno je postavljanjem stalnih instalacija plina halona – FM -200 (u Montrealu 1991. g. upotreba ovog plina je dozvoljena, ali mu je ograničena godišnja proizvodnja).
Pristup spremištu vozilom tj. za preuzimanje arhivskog gradiva ili pri odvoženju izlučenog gradiva osiguran je s južne strane objekta. Također je osiguran parkirališni prostor za dostavno vozilo. Dostava arhivskog gradiva omogućena je do natkrivene platforme ispred teretnog dizala koje prevozi gradivo do razine podrumske etaže. Vrata dizala imaju patent bravu koja se otključava isključivo s unutrašnje strane Arhiva. Zbog veće zaštite od krađa i eventualnih požara dizalo je odijeljeno dvokrilnim vratima u staklenoj stijeni od unutrašnjeg prostora. Uz dizalo se nalaze strojarnica te stepenice za pješački prilaz.
Prozori spremišta imaju djelomično prirodnu rasvjetu (minimalnu) preko postojećih izvedenih prozora koji su osigurani mrežastim rešetkama. Uz rešetke je stavljena staklena opeka kako bi se zbog položaja prozora onemogućile oborinske vode. Naknadno će biti stavljeni metalni zaporci. Ovi prozori imaju više psihološku funkciju. Budući prirodna svjetlost nije dostatna osigurana je osvjetljenost električnom rasvjetom svih prostorija fluo – cijevima. Prethodno opisani spremišni kompleks nalazi se u podrumu, a u prizemlju objekta radni je prostor i kontrolni punkt. Kad je gradivo dopremljeno dizalom do razine podrumske etaže arhivskim kolicima se prevozi do prostorije za prihvat arhivskog gradiva, a nakon toga u prostoriju predviđenu za dezinfekciju i dezinsekciju.
Poznato je da je gradivo koje preuzimamo iz registratura najčešće, najblaže rečeno, prašnjavo. Stoga, za sada, vršimo samo oprašivanje budući prostorija predviđena za dezinsekciju i dezinfekciju nije opremljena odgovarajućom opremom što je u planu. Poslije oprašivanja arhivsko gradivo postavljamo na predviđene police, odnosno regale. Naime do sada smo preuzeli oko 800 d/ m arhivskog gradiva, a u planu za tekuću godinu preuzet ćemo 1300 dm.
U ovom dijelu nalazi se knjigovežnica i prostorija za restauriranje koju još treba opremiti, radna prostorija, čajna kuhinja, garderoba, sanitarni čvor s tušem. Iz opisanog prostora može se ući u dva spremišta kroz četvora protupožarna vrata, a u slučaju evakuacje postoje dvoja izlazna vrata (s južne i sjeverne strane). Spremišta zapremaju površinu od 3000 m2 , a opremljena su pokretnim čeličnim regalima i kompakt – policama za arhive. Premazani su nezapaljivim premazom. Pokretna donja konstrukcija svake pojedine osovine regala izrađena je od stabilnog čeličnog profila. Zavarena je u okvir u obliku kutije da bi se izbjegla /isključila uvijanja uslijed opterećenja. Osovine regala obložene su na prednjim i stražnjim čeonim stranama pločama presvučenim melaminskom smolom.
Najniže police imaju naprijed i straga preklop visine 50 mm koji je savinut prema unutra radi zaštite gradiva i smanjivanja mogućih oštećenja. Police su podignute od poda 15 cm. Regali i stalaže dispozicionirani su u blokove zbog nesmetane upotrebe arhivskih kolica. U jednom od spremišta smješten je ormar za nacrte. Svi regali su osigurani od nagibanja. Površine su lakirane, a šupljine su zaštićena od korozije. Širina hodnika između blokova polica i regala u slučaju evakuacije je dostatna.
U svakom spremištu je potreban broj higrometara i termometara, a od pomoćne opreme nalaze se metalne ljestve te kolica za prijevoz arhivskog gradiva. Spremišta su opremljena uređajima koji će spriječiti štetne utjecaje bilo fizikalno – kemijske (vlagu, toplinu, zagađenost zraka…), bilo biološke (plijesni, glodavci…) ali i one koji će pravovremeno signalizirati elementarne nepogode (požar, poplavu…) ili krađu.
U prizemlju preko puta glavnih ulaznih vrata za djelatnike nalazi se pult na kojem je uređaj za sigurnosnu digitalnu kontrolu preko kojeg čuvari – instrumentarci vrše nadzor 24 h nad protupožarnim sustavom i klimom, sustavom protiv prodora vode i protuprovalnim. Dvije su klima komore u posebnim prostorima. Uređaji za klimatizaciju omogućavaju pročišćavanje zraka, stalnu relativnu vlažnost i temperaturu koje možemo regulirati ovisno o klimatskim prilikama izvan Arhiva. Na ovaj način postignuti su optimalni uvjeti tj. izbjegnute su nagle promjene vlage i temperature. U slučaju kvara na bilo kojoj od kllima jedinica, pada klapni na otvorima za izmjenu zraka ili pada težine CO2, klima jedinice se automatski isključuju i istovremeno je signaliziran kvar te je otklon moguć odmah.
Zbog eventualnog požara instalirana je centrala (INTAL – 16 V 25 AT) s digitalnim displejem i vlastitim rezervnim napajanjem. Vatrodojavni sustav pokriva cijeli prostor i odmah signalizira izbijanje požara tj. u kojem spremištu i u kojem je dijelu spremišta izbio.
Uz automatsko predviđen je i postavljen odgovarajući broj aparata za suho gašenje (CO2). U slučaju pokušaja provale postavljen je protuprovalni sustav koji ima svoju centralu (PC 4010 H) s vlastitim akumulatorom. Cijeli prostor pokriva alarmni sustav povezan u zajedničku cjelinu s lokalnim senzorima u svim prostorijama i magnetskim kontaktima na prozorima i vanjskim vratima. Postavljeni su osjetnici na svim ulazima odnosno izlazima u spremišta tako da je moguće registrirati svako kretanje bilo hodnicima bilo ulazak ili izlazak iz spremišta.
Unutar svih spremišta postavljeni su na podestima osjetnici za vodu te ukoliko je razina vode 1 cm postavljeni sustav protiv prodora vode, a koji je spojen na istu centralu kao i protupožarni automatski signalizira mjesto eventualnog prodora vode, odnosno vlage. 
Napominjem da je ugovoreno pravovremena kontrola i servisiranje sve opreme. Sve elektroinstalacije vođene su nadžbukano uz protupožarno osiguranje, a za sve metalne mase izvršene su instalacije uzemljenja. Sve vodovodne instalacije zaštićene su protiv rošenja, a ispod cijevi su postavljeni zaštitni limeni kanali. U slučaju nestanka električne energije osiguran je alternativni izvor energije tj. agregatna stanica. Ona omogućava rasvjetu cijelog prostora, rad sigurnosnog sustava te rad prepumpne stanice. Instalirana je digitalna telefonska centrala s tri linije i u svim su spremišta telefonski priključci. Zbog pomanjkanja prostora za čitaonicu gradivo se dva do tri puta tjedno prevozi u Opatičku 29. Iz svega izloženoga jasno je da su za zaštitu, opremu i osiguranje spremišnog prostora primjenjena najsuvremenija tehnička rješenja i standardi, čime su ublaženi i većim dijelom otklonjeni nedostaci lokacije za spremište. Ovakvim rješenem stvoreni su optimalni uvjeti uvjeti za preuzimanje novog gradiva, što je u zadnjih nekoliko godina bilo gotovo neizvedivo, dok će se u glavnoj zgradi Arhiva omogućiti kvalitetnija primarna zaštita i korištenje arhivskog gradiva.
Kvalitetno primarno rješenje daje nam osnovu za nadu kako će trajno rješenje, a to je nova zgrada Arhiva koju hrvatska metropola treba i zaslužuje na osnovu stečenih iskustava i spoznaja biti još bolje.
(Izlaganje je održano na Savjetovanju HAD-a u Trakošćanu, 15. lipnja 2000. godine)
