Arhivi Zagrebačke nadbiskupije

0. Zako­no­dav­s­tvo
Tadaš­nja Biskup­ska kon­fe­ren­ci­ja Jugos­la­vi­je (BKJ) doni­je­la je na svom zasje­da­nju 10. svib­nja 1973. Sta­tut Vije­ća BKJ ca crk­ve­nu umjet­nost, arhi­ve i knjiž­ni­ce. Izvr­š­no tije­lo tog Vije­ća bila je Komi­si­ja od pet čla­no­va. Ta je Komi­si­ja ili Povje­rens­tvo pri­pre­mi­lo tri ured­be: o crk­ve­nim muze­ji­ma, o crk­ve­nim arhi­vi­ma i o crk­ve­nim knjiž­ni­ca­ma. Vije­će je ured­be pred­lo­ži­lo BKJ i one su odo­bre­ne na zasje­da­nju BKJ 10. lis­to­pa­da 1973.Ovdje nas zani­ma Ured­ba o crk­ve­nim arhi­vi­ma. Budu­ći da pos­li­je toga nije done­sen sli­čan pro­pis, upoz­naj­mo čla­nak 2. te Ured­be. U nje­mu piše da se crk­ve­ni arhi­vi dije­le pre­ma dje­lat­nos­ti ure­da i crk­ve­nih tije­la, te pos­to­je: a) biskup­ski ili dije­ce­zan­ski arhi­vi i arhi­vi dije­ce­zan­skih sre­diš­njih usta­no­va, b) kap­tol­ski arhi­vi, c) deka­nat­ski i žup­ni arhi­vi, d) arhi­vi bra­tov­šti­na i pobož­nih dru­šta­va, e) arhi­vi redov­nič­kih zajed­ni­ca, f) arhi­vi osta­lih crk­ve­nih usta­no­va i tije­la.1
Svi arhi­vi, nave­de­ni u ovoj Ured­bi, nala­ze se tako­đer unu­tar Zagre­bač­ke nad­bi­sku­pi­je, čiji nas arhi­vi danas poseb­no zani­ma­ju. Pre­ma držav­nim zako­ni­ma, ti se arhi­vi sma­tra­ju poseb­nič­kim arhi­vi­ma, dak­le, ne jav­nim.
Govo­re­ći danas o arhi­vi­ma Zagre­bač­ke nad­bi­sku­pi­je, ogra­ni­ču­jem se na prva tri arhi­va, tj. na sre­diš­nji nad­bi­skup­ski arhiv, na kap­tol­ski arhiv, te na deka­nat­ske i žup­ne arhi­ve. Arhi­vi bra­tov­šti­na i pobož­nih dru­šta­va, naime, ako uop­će pos­to­je, nala­ze se uglav­nom u sklo­pu žup­nih arhi­va, a arhi­vi redov­nič­kih zajed­ni­ca, ne ula­ze prav­no u mje­ro­dav­nost Zagre­bač­ke nad­bi­sku­pi­je, već su za njih mje­ro­dav­ni pogla­va­ri poje­di­nih redo­va.
Poč­ni­mo od pos­ljed­njih, a to su žup­ni arhi­vi. Govo­rim ovdje, ponaj­pri­je, na teme­lju vlas­ti­tog iskus­tva koje sam ste­kao u pro­tek­lih pet godi­na posje­ću­ju­ći poje­di­ne župe i upoz­na­va­ju­ći nji­ho­ve arhi­ve. Pro­tek­lih godi­na upoz­nao sam neko­li­ko žup­nih arhi­va, a sre­dio sam arhiv u Čučer­ju, Guš­ću i Rado­bo­ju. Oču­va­nost i sre­đe­nost poje­di­nih arhi­va raz­li­či­tog su stup­nja. Opće­ni­to govo­re­ći, gra­di­vo nas­ta­lo u prvoj polo­vi­ci 20. sto­lje­ća sus­tav­no je odla­ga­no i čuva­no. Plod je to ured­ske toč­nos­ti pro­pa­le monar­hi­je. Pos­li­je II. svjet­skog rata dola­zi raz­dob­lje kada ured­ska toč­nost gubi na svo­joj važ­nos­ti, jer je žup­ni­ci­ma bilo naj­važ­ni­je živje­ti i pre­ži­vje­ti s povje­re­nim vjer­ni­ci­ma. Tada je zapu­šte­no i ono što je pri­je bilo sre­đe­no. Sta­ro gra­di­vo koje nije koris­ti­lo u teku­ćim pos­lo­vi­ma odla­ga­no je u neprik­lad­ne pros­to­re, na tavan, u podrum ili u neku zapu­šte­nu sobu.

1. Žup­ni arhi­vi
Žup­ni arhi­vi, kao uos­ta­lom i svi osta­li arhi­vi, odra­ža­va­ju redo­vi­tu dje­lat­nost osnov­ne jedi­ni­ce orga­ni­zi­ra­no­ga crk­ve­no­ga živo­ta, a to je župa. Naj­poz­na­ti­je arhiv­sko gra­di­vo nas­ta­lo dje­lat­noš­ću jed­ne župe su nje­zi­ne Matič­ne knji­ge kršte­nih, vjen­ča­nih i umr­lih. Obve­za pisa­nja Matič­nih knji­ga pro­iz­la­zi iz odlu­ke Tri­dent­skog sabo­ra koji je odr­žan izme­đu 1545. i 1563. Odlu­ka tog Sabo­ra zaži­vje­la je na podru­čju Zagre­bač­ke bisku­pi­je u dru­goj polo­vi­ci 17. sto­lje­ća. Poz­na­to nam je iz popi­sa Matič­nih knji­ga koje se čuva­ju ovdje u HDA, da naj­sta­ri­je knji­ge potje­ču uglav­nom iz pos­ljed­nja dva deset­lje­ća tog sto­lje­ća. Sta­lež­ni­ci (Sta­tus ani­ma­rum) tako­đer su vrlo zanim­lji­ve i koris­ne knji­ge kako za poje­din­ce koji u nji­ma mogu naći svo­je vlas­ti­te kori­je­ne, tako i za istra­ži­va­če pučans­tva odre­đe­ne župe. U nji­ma su zapra­vo na svoj način zapi­sa­na rodos­lov­na sta­bla poje­di­nih obi­te­lji unu­tar župa. Naj­sta­ri­je Sta­lež­ni­ke ima­mo iz pos­ljed­njeg deset­lje­ća 18. sto­lje­ća, a redo­vi­to sas­tav­lja­nje tih knji­ga nadoš­lo je nakon odlu­ke bisku­pa Mak­si­mi­li­ja­na Vrhov­ca iz 1803. godi­ne. Iz joze­fi­nis­tič­kog doba, dak­le s kra­ja 18. sto­lje­ća potje­ču tzv. Knji­ge kra­ljev­skih nare­da­ba (Libri inti­ma­to­rum) u koje su žup­ni­ci mora­li pre­pi­si­va­ti sve okruž­ni­ce koje su dola­zi­le od držav­nih vlas­ti, posred­stvom Duhov­nog sto­la. Pres­tan­kom tih knji­ga, jav­lja­ju se Urudž­be­ni zapis­ni­ci, koji se vode rijet­ko već kra­jem 19. sto­lje­ća, a redo­vi­to u 20. sto­lje­ću. Pored ovih knji­ga, žup­ni arhi­vi čuva­ju račun­ske knji­ge, popi­se imo­vi­ne i dru­ge pomoć­ne knji­ge. Sva­ka­ko tre­ba spo­me­nu­ti knji­gu Spo­me­ni­cu koju su žup­ni­ci duž­ni vodi­ti tako­đer na teme­lju odlu­ke bisku­pa Vrhov­ca iz reče­ne 1803. godi­ne. Među­tim, veći­na žup­ni­ka zapo­če­la je vodi­ti Spo­me­ni­cu tek sre­di­nom tog sto­lje­ća ili čak u nje­go­voj dru­goj polo­vi­ci. Žup­nik koji je zapo­čeo pisa­ti Spo­me­ni­cu redo­vi­to je naj­pri­je opi­sao povi­jest svo­je župe, i to na teme­lju Matič­nih knji­ga, da bi onda već on, te pogo­to­vo nje­go­vi nas­ljed­ni­ci nas­ta­vi­li pisa­ti Spo­me­ni­cu na način lje­to­pi­sa. Poče­tak je pisan redo­vi­to latin­skim jezi­kom, a onda hrvat­skim.
Što se tiče spi­sa, naj­sta­ri­ji spi­si u našim župa­ma potje­ču uglav­nom iz 19. sto­lje­ća. Vrlo su rijet­ki spi­si iz 18. sto­lje­ća. Sta­ri­jih goto­vo da nema. Oči­to je da je biskup­s­tvo Mak­si­mi­li­ja­na Vrhov­ca odi­gra­lo bit­nu ulo­gu u čuva­nju arhiv­sko­ga gra­di­va.
Pre­ma sta­nju kra­jem 1995. godi­ne, Zagre­bač­ka nad­bi­sku­pi­ja ima­la je 473 župe, a nakon osni­va­nja Pože­ške i Vara­žd­n­ske bisku­pi­je, Zagre­bač­ka nad­bi­sku­pi­ja ima 312 župa (od kojih je 11 u osni­va­nju).2

Danas bi tre­ba­lo naj­hit­ni­je obi­ći sve žup­ne ure­de i pre­uze­ti u sre­diš­nji nad­bi­skup­ski arhiv sve sta­ri­je gra­di­vo, oso­bi­to iz onih župa u koji­ma su napu­šte­ni sta­ri žup­ni dvo­ro­vi. Upra­vo proš­li tje­dan dove­zao sam u naš Nad­bi­skup­ski arhiv žup­ni arhiv župe Oštrc na Žum­ber­ku, koji se nala­zio u više godi­na napu­šte­noj kući.
Da bi se, dak­le, saču­va­lo gra­di­vo žup­nih arhi­va od dalj­nje­ga pro­pa­da­nja bilo bi potreb­no odvo­ji­ti jed­nog arhi­vis­tu koji bi tije­kom neko­li­ko godi­na obi­šao sve župe, te dje­lo­mič­no sre­đi­vao gra­di­vo u samim žup­nim ure­di­ma, jer današ­nji žup­ni­ci nisu za to ospo­sob­lje­ni, a dje­lo­mič­no pre­nio gra­di­vo u Nad­bi­skup­ski arhiv.

2. Deka­nat­ski arhi­vi
Deka­nat­ski arhi­vi nas­ta­ju dje­lo­va­njem Deka­nat­skog ure­da. Radi se o deka­na­tu ili crk­ve­nom kota­ru koji okup­lja 10 do 15 župa radi uskla­đe­nog pas­tir­skog dje­lo­va­nja, a na čelu mu je dekan. S obzi­rom da je ta služ­ba izbor­na, sje­di­šte deka­na­ta pre­no­si se iz župe u župu, već pre­ma tome koji žup­nik obav­lja dekan­sku služ­bu.
Dekan je u neku ruku posred­nik izme­đu žup­ni­ka i više crk­ve­ne vlas­ti, a to je Duhov­ni stol. Dje­lo­va­njem Dekan­skog ure­da nas­ta­je arhiv­sko gra­di­vo koje je ogra­ni­če­nog opse­ga. Sas­to­ji se uglav­nom od urudž­be­nog zapis­ni­ka i spi­sa koje dekan u ime područ­nih žup­ni­ka šalje Duhov­nom sto­lu, ili ih pak pro­s­lje­đu­je od Duhov­nog sto­la žup­ni­ci­ma.
Pre­se­lje­njem Dekan­skog ure­da seli se i nje­go­vo arhiv­sko gra­di­vo. No, doga­đa se da se gra­di­vo Dekan­skog ure­da pomi­je­ša s gra­di­vom Žup­nog ure­da, te tako izgu­bi na svo­joj cje­lo­vi­tos­ti. Deka­nat­ski arhi­vi ima­ju naj­ve­ću važ­nost za pro­uča­va­nje pas­tir­ske ili dušo­briž­nič­ke dje­lat­nos­ti unu­tar župa i deka­na­ta.
Do 1997. godi­ne, pri­je podje­le Zagre­bač­ke nad­bi­sku­pi­je na Zagre­bač­ku nad­bi­sku­pi­ju, te Pože­šku i Vara­ždin­sku bisku­pi­ju, Zagre­bač­ka nad­bi­sku­pi­ja ima­la je 45 deka­na­ta, a od počet­ka svib­nja 2001. ima ih 32.3

3. Sre­diš­nji nad­bi­skup­ski arhi­vi
Gra­di­vo sre­diš­njih nad­bi­skup­skih usta­no­va nala­zi­lo se, ovdje u Zagre­bu, na raz­li­či­tim mjes­ti­ma. Tije­kom cije­lo­ga 20. sto­lje­ća poje­di­ni­ci su izno­si­li raz­li­či­te pri­jed­lo­ge o prik­lad­nom i traj­nom smje­šta­ju Nad­bi­skup­skog i Kap­tol­skog arhi­va. Ovo je bilo oso­bi­to izra­že­no na samom počet­ku sto­lje­ća, kada je Metro­po­li­tan­ska knjiž­ni­ca izgu­bi­la svoj dota­daš­nji smje­štaj.

3.1. Spre­mi­šta Kap­tol­skog arhi­va
Spre­mi­šte Kap­tol­skog arhi­va sto­lje­ći­ma se nala­zi­lo u pros­to­ri­ja­ma iznad sakris­ti­je stol­ne crk­ve. Kako taj pros­tor nije bio prik­la­dan za arhiv­sko spre­mi­šte, tre­ba­lo je mis­li­ti na pre­se­lje­nje Kap­tol­sko­ga arhi­va. Pre­se­ljen je iz prvos­tol­ni­ce u šti­očev dvor tije­kom lje­ta 1880. godine.((S. Razum, Živo­to­pis Iva­na Krsti­te­lja Tkal­či­ća, u: Tkal­čić. Godiš­njak Druš­tva za povjes­ni­cu Zagre­bač­ke nad­bi­sku­pi­je, 1, Zagreb 1997., str. 74. — Arhiv Kra­lje­vi­ne Hrvat­ske ise­ljen je iz pros­to­ra iznad sakris­ti­je već sre­di­nom 19. st., dok je Kap­tol­ski arhiv, piše Butu­rac, istom oko godi­ne 1870. pre­ne­sen i pohra­njen u kap­tol­skom dvo­ru br. 4. Ovdje se nala­zio, piše nada­lje Butu­rac, do godi­ne 1887. Zatim je smje­šten u jugo­za­pad­no kri­lo šti­oče­vog dvo­ra, u neka­daš­nji stan kap­tol­sko­ga biljež­ni­ka (Josip Butu­rac, Kap­tol­ski arhiv u Zagre­bu, u: Vjes­nik Hrvat­skog držav­nog arhi­va, knj. XI., Zagreb 1945., str. 61.). Među­tim, Tkal­čić piše 1879. Prvos­tol­nom kap­to­lu o pote­ško­ća­ma u radu arhi­va, te ne navo­di da je arhiv pre­se­ljen, već samo da je pri­je deset godi­na Kap­tol htio ure­di­ti arhiv pod kro­vom prvos­tol­ne crk­ve, usp. S. Razum, Živo­to­pis Iva­na Krsti­te­lja Tkal­či­ća, (1997.), str. 69–70.)) U isto je vri­je­me šti­očev dvor pos­tao kap­tol­ska vijeć­ni­ca i pisar­na. Kap­tol­ski je arhiv ovdje uz vijeć­ni­cu imao tri lije­pe pros­tra­ne sobe, od kojih su dvi­je bile u prvo­me katu, a tre­ća u pri­zem­lju. Jed­na od soba u prvo­me katu pre­gra­đe­na je kas­ni­je u dvi­je manje sobi­ce.4
Lovro Radi­če­vić, koji je bio kap­tol­ski arhi­var od 1896., piše u svom član­ku 1908. godi­ne o nepri­mje­re­nos­ti pros­to­ra na Kap­to­lu 27 za smje­štaj arhiv­sko­ga gra­di­va.5 Tu naime nije bio zašti­ćen od poža­ra i nije imao prik­lad­nu čita­oni­cu.

3.2. Ras­pra Iva­na Krst. Tkal­či­ća s Fra­njom Ive­ko­vi­ćem oko Metro­po­li­tan­ske knjiž­ni­ce (1902.)
08Tije­kom 1902., vodi­li su Ivan Krst. Tkal­čić i Fra­njo Ive­ko­vić u Kato­lič­kom lis­tu (br. 41–44) ras­pru o sud­bi­ni Metro­po­li­tan­ske knjiž­ni­ce. Pošto je nakon potre­sa iz 1880. g. i sus­ljed­ne dva­de­se­to­go­diš­nje prvos­tol­ne obno­ve, odlu­če­no pre­mjes­ti­ti spo­me­nu­tu knjiž­ni­cu iz zgra­de u kojoj se dota­da čuva­la (zgra­da uz juž­ni zid do Baka­če­ve kule), tako se javi­la zami­sao da se knjiž­ni­ca prvos­tol­ne crk­ve (danas Metro­po­li­tan­ska knjiž­ni­ca) pohra­ni kod Sve­uči­liš­ne knjiž­ni­ce. Tkal­čić se izri­či­to izjas­nio pro­tiv tak­vog nauma, isti­ču­ći važ­nost koju reče­na knjiž­ni­ca ima za Nad­bi­sku­pi­ju.
Već u slje­de­ćem bro­ju KL (16. list.) na to Tkal­či­će­vo pisa­nje osvr­će se Fra­njo Ive­ko­vić član­kom Knjiž­ni­ca prvos­tol­ne crk­ve Zagre­bač­ke. On je sasvim suprot­nog miš­lje­nja od Tkal­či­ća. Izno­si povi­jest dosa­daš­njih poku­ša­ja da se zdru­že sve zagre­bač­ke knjiž­ni­ce u jed­nu jedi­nu, naj­pri­je u okvi­ru JAZU, a onda u sve­uči­liš­noj knjiž­ni­ci. Dono­si i toč­ke iz pri­jed­lo­ga sas­tav­lje­nog 1901., po kojem se vidi da vlas­niš­tvo nad knjiž­ni­com i dalje osta­je nad­bi­skup­sko. Izno­si zatim nemo­guć­nost da Nad­bi­sku­pi­ja, odnos­no Kap­tol, sagra­de novu knjiž­nič­nu zgra­du, koja bi pre­ma nacr­ti­ma H. Bol­léa bila veoma sku­pa. Izno­si tako­đer pri­mje­re dru­gih gra­do­va koji su uči­ni­li slič­no udru­ži­va­nje svo­jih knjiž­ni­ca. Samim tim pobi­ja Tkal­či­će­ve bojaz­ni oko mogu­ćeg uzdru­ži­va­nja Metro­po­li­tan­ske knjiž­ni­ce sa sve­uči­liš­nom.
Tkal­čić odgo­va­ra u br. 43 (23. list.), te navo­de­ći spo­me­nu­te toč­ke tvr­di da se u ovom slu­ča­ju radi upra­vo o otu­đe­nju i gub­lje­nju vlas­niš­tva nad knjiž­ni­com.
U istom bro­ju Kato­lič­kog lis­ta ovoj se ras­pri pri­dru­žio i Mati­ja Ste­pi­nac, koji se izjaš­nja­va tako­đer pro­tiv zdru­že­nja knjiž­ni­ce i zas­tu­pa potre­bu izgrad­nje nove knjiž­nič­ne zgra­de na Kap­to­lu.
Konač­no u 44. bro­ju Kato­lič­kog lis­ta (30 list.) nje­gov ured­nik Stje­pan Kore­nić  daje “pos­ljed­nju riječ” u ovoj ras­pri. On pos­tav­lja tri načel­na pita­nja; u slu­ča­ju da knjiž­ni­ca prvos­tol­ne crk­ve osta­ne samos­tal­na, hoće li ona dobi­ti svo­ga knjiž­ni­ča­ra, hoće li joj biti pri­dru­že­na temelj­na glav­ni­ca i hoće li biti pro­vi­đe­na poseb­nom zgra­dom. Ako je odgo­vor na ova tri pita­nja pot­vr­dan, onda knjiž­ni­ca tre­ba osta­ti sva­ka­ko samos­tal­na. U slu­ča­ju da to ne bi bilo mogu­će udo­vo­lji­ti, onda je bolje zdru­ži­ti je sa sve­uči­liš­nom, jer ako se to bla­go tako skru­po­loz­no i briž­no pohra­nju­je i čuva, da je jedi­no molj­ci­ma u nj’ slo­bod­no zavi­ri­ti i uži­va­ti ga, a nije u pro­me­tu,… onda je to bla­go, ma kako ono dra­go­cje­no i uzvi­še­no bilo, mrtav kapi­tal, i jer je sva­ka­ko bolje da se knjiž­ni­ca prvos­tol­ne crk­ve saču­va za opće dobro ma i pod dru­gim kro­vom, nego li da pod vlas­ti­tim kro­vom pro­pad­ne, i opet drži­mo da je mili­je, te ju ali­je­ni­ra uni­ver­zi­tet­ska knjiž­ni­ca, koja će biti barem pris­tu­pač­na i sve­će­ni­ku i laiku od zna­nos­ti, nego li da ju ali­je­ni­ra­ju stje­ni­ce i molj­ci i golu­bo­vi kap­tol­ski.6
Baka­če­va kula i susjed­na zgra­da sru­še­ne su 1906. godi­ne. Knjiž­ni­ca je osta­la bez svog dota­daš­njeg smje­šta­ja. Rje­še­nje se nakon toga tra­ži­lo goto­vo punih deset godi­na.

3.3. Pohra­na arhi­va i knjiž­ni­ce u HDA-u
Na teme­lju ugo­vo­ra od 23. svib­nja 1914., izme­đu Prvos­tol­nog kap­to­la zagre­bač­kog kao vlas­ni­ka Kap­tol­skog arhi­va i kao upra­vi­te­lja Metro­po­li­tan­ske knjiž­ni­ce, s jed­ne stra­ne, te s dru­ge stra­ne Kra­ljev­skog hrvat­sko-sla­von­skog zemalj­skog era­ra, sta­ri­ji dio arhiv­sko­ga gra­di­va Kap­tol­sko­ga arhi­va pohra­njen je 4. pro­sin­ca 1916. u pros­to­ri­ja­ma ondaš­njeg Zemalj­skog, a današ­njeg Hrvat­skog držav­nog arhi­va, na Maru­li­će­vom trgu. Teme­ljem istog ugo­vo­ra pre­da­na je isto­ga dana i Metro­po­li­tan­ska knjiž­ni­ca u pohra­nu Sve­uči­liš­noj knjiž­ni­ci. U ugo­vo­ru je pre­dvi­đe­no da arhiv i knjiž­ni­ca budu pohra­nje­ni tije­kom 50 godi­na, i da pose­ban sve­će­nik, koje­ga će iza­bra­ti Kap­tol, pred­lo­ži­ti nad­bi­skup, a ime­no­va­ti Vla­da vrši služ­bu kap­tol­skog arhi­va­ra i metro­po­li­tan­skog knjiž­ni­ča­ra.7
Godi­ne 1947., 11. lis­to­pa­da Prvos­tol­ni kap­tol zagre­bač­ki sklo­pio je ugo­vor s JAZU o pohra­ni Val­va­so­ro­ve gra­fič­ke zbir­ke, koja je do tada bila pohra­nje­na zajed­no s Metro­po­li­tan­skom knjiž­ni­com u Sve­uči­liš­noj knjiž­ni­ci.
Ugo­vor o pohra­ni Kap­tol­skog arhi­va pro­du­žen je 1966. na dalj­njih 20 godi­na, tj. do 1984. godi­ne. Pored dosa­daš­njeg pohra­nje­nog gra­di­va, godi­ne 1984. u pohra­nu je doš­lo gra­di­vo tako­đer Nad­bi­skup­skog arhi­va, arhi­va Čaz­man­skog kap­to­la, te arhiv Nadar­be­nič­kog zbo­ra, i to gra­di­vo svih nave­de­nih arhi­va do 1934. godi­ne. Konač­no, 1996. godi­ne, pri­je iste­ka roka pret­hod­no­me ugo­vo­ru, a zbog novo­nas­ta­log sta­nja pre­se­lje­ne Naci­onal­ne i sve­uči­liš­ne knjiž­ni­ce s Maru­li­će­vog trga, sklop­ljen je pos­ljed­nji važe­ći ugo­vor kojim se u pohra­nu Hrvat­skom držav­nom arhi­vu stav­lja gra­di­vo do 1945. godi­ne. Ovim su ugo­vo­rom, Metro­po­li­tan­ska knjiž­ni­ca koja je do tada bila pohra­nje­na u Naci­onal­noj i sve­uči­liš­noj knjiž­ni­ci, kao i Val­va­so­ro­va gra­fič­ka zbir­ka koja je bila pohra­nje­na u Gra­fič­kom kabi­ne­tu HAZU-a, doš­le tako­đer u pohra­nu Hrvat­skom držav­nom arhi­vu. Tako se je nakon 1916. godi­ne sve sta­ri­je knjiž­no i arhiv­sko gra­di­vo Zagre­bač­ke nad­bi­sku­pi­je naš­lo na oku­pu unu­tar Hrvat­skog držav­nog arhi­va. Ovaj pos­ljed­nji ugo­vor sklop­ljen je tako­đer na 20 godi­na, s time da se može spo­ra­zum­no raski­nu­ti i pri­je iste­ka tog raz­dob­lja.

3.4. Sadaš­nje spre­miš­no sta­nje
Pre­ma pos­ljed­njem ugo­vo­ru izme­đu Nad­bi­sku­pi­je i HDA-a, za gra­di­vo Nad­bi­sku­pi­je usta­nov­ljen je unu­tar HDA poseb­ni odjel, koje se naj­pri­je zvao “Depo­zit Zagre­bač­ke nad­bi­sku­pi­je”, a pre­ma naj­no­vi­jem Sta­tu­tu HDA-a od 30. kolo­vo­za 2000. zove se “Odjel Nad­bi­skup­skog arhi­va”, koji se sas­to­ji od dva odsje­ka: Odsjek Kap­tol­ski i nad­bi­skup­ski arhiv, te Knjiž­ni­ca Metro­po­li­ta­na. Oba odsje­ka ima­ju svo­ju vlas­ti­tu čita­oni­cu; Metro­po­li­tan­ska knjiž­ni­ca ovdje u sre­diš­nji­ci, a Nad­bi­skup­ski i Kap­tol­ski arhiv na Kap­to­lu 27. Do nedav­na, arhiv­sko gra­di­vo bilo je smje­šte­no na dvi­je adre­se, na Kap­to­lu 27 i Kap­to­lu 31, i to na Kap­to­lu 31 na četi­ri raz­li­či­ta mjes­ta. Tije­kom 2000. godi­ne, nad­bi­skup Josip Boza­nić dao je ure­di­ti novo arhiv­sko spre­mi­šte na Kap­to­lu 31., u podru­mu oko jugo­is­toč­ne kule Nad­bi­skup­skog dvo­ra. Spre­mi­šte se sas­to­ji od dvi­je pros­to­ri­je namje­šte­ne s kom­pak­tus-orma­ri­ma, sa oko 1800 duž­nih meta­ra. Osim toga, pos­to­ji jed­na okru­gla pros­to­ri­ja u samoj kuli i jed­na pri­zem­na pros­to­ri­ja koja može pos­lu­ži­ti kao ured. U ovo novo spre­mi­šte pre­se­lje­no je tije­kom pro­tek­lih tje­da­na veli­ki dio gra­di­vo s dosa­daš­nih četi­ri spre­miš­nih pros­to­ra na Kap­to­lu 31, tako da se sada gra­di­vo nala­zi dije­lom u arhiv­skoj zgra­di na Kap­to­lu 27, dije­lom u novom spre­mi­štu na Kap­to­lu 31.
Pre­ma izmje­ra­ma koje sam uči­nio tije­kom 1999. godi­ne, Nad­bi­skup­ski arhiv zapre­ma 1459 duž­nih meta­ra, Kap­tol­ski arhiv 421 d. m. Sve­ukup­no knjiž­no i arhiv­sko gra­di­vo koje se čuva u arhiv­skim spre­mi­šti­ma zapre­ma 2790 duž­nih meta­ra. Ovoj koli­či­ni pri­do­ni­je­le su pos­ljed­njih godi­na novi­je ste­če­vi­ne, te osob­ne ostav­šti­ne kano­ni­ka i nad­bi­sku­pa.

3.5. Arhiv­sko gra­di­vo sre­diš­njih usta­no­va
Kao što je već nave­de­no u govo­ru o pohra­ni arhiv­sko­ga gra­di­va, ovdje se radi o sre­diš­njem Nad­bi­skup­skom arhi­vu, koji se sas­to­ji od neko­li­ko arhi­va: Nad­bi­skup­skog arhi­va, Kap­tol­skog arhi­va, arhi­va Čaz­man­skog kap­to­la, arhi­va Pre­ben­dar­skog zbo­ra, a u novi­je vri­je­me u arhiv su pre­uze­te nave­de­ne novi­je ste­če­vi­ne. No, okos­ni­cu čine Nad­bi­skup­ski i Kap­tol­ski arhiv.

3.5.1. Nad­bi­skup­ski arhiv
Nad­bi­skup­ski arhiv nas­tao je dje­lo­va­njem Zagre­bač­ke (nad)biskupije od nje­zi­na osnut­ka god. 1094. do danas. Iz nje­ga se mogu pra­ti­ti razvi­tak crk­ve­ne upra­ve, odno­si Zagre­bač­ke (nad)biskupije unu­tar Kato­lič­ke crk­ve, povi­jes­ne gra­ni­ce Nad­bi­sku­pi­je, poli­tič­ka ulo­ga (nad)biskupa, gos­po­dar­ska upra­va pros­tra­nim biskup­skim posje­di­ma i kul­tur­no-znans­tve­na dje­lat­nost poje­di­nih bisku­pa. Bisku­pi­ja je uprav­no bila podi­je­lje­na na pet­na­est arhi­đa­ko­na­ta, na čijem su čelu sta­ja­li kano­ni­ci arhi­đa­ko­ni pre­ko kojih je biskup vršio svo­ju vlast. Biskup Fra­njo Klo­bu­šic­ki pre­ure­dio je upra­vu bisku­pi­je. Godi­ne 1748. usta­no­vio je Duhov­ni stol (Offi­ci­um dioece­sa­num) i u nj ime­no­vao struč­nja­ke za crk­ve­ne, prav­ne, poli­tič­ke, gos­po­dar­ske i dru­ge pos­lo­ve, koji su na sjed­ni­ca­ma (con­sis­to­ri­um) jed­nom tjed­no rje­ša­va­li teku­će pro­ble­me. Tak­vu je upra­vu (Nad)biskupija uz manje pro­mje­ne saču­va­la do danas.
Nad­bi­skup­ski je arhiv stra­dao za pro­va­le Tata­ra god. 1242., kada je bio pre­se­ljen na otok Rab, gdje je izgu­bio dos­ta spi­sa. Čini se da je još više stra­dao god. 1396., kada su Gri­ča­ni pro­va­li­li na Kap­tol i uni­šti­li mno­go ispra­va i knji­ga arhi­va i stol­ne riz­ni­ce. Otad arhiv nije pre­tr­pio većih šte­ta.
Dosa­da poz­na­ta sre­đi­va­nja Nad­bi­skup­skog arhi­va podu­zi­ma­li su biskup Bra­njug (1723.–1747.) i Tha­uszy (1751.–1769.), no naj­važ­ni­je je sre­đi­va­nje arhi­va za bisku­pa Mak­si­mi­li­ja­na Vrhov­ca (1787.–1827.) On je god. 1815. taj posao povje­rio Mar­ti­nu Jur­ju Kova­či­ću i nje­go­vom sinu Josi­pu Niko­li. Podje­la spi­sa na sku­pi­ne koju su pro­ve­li Kova­či­ći kas­ni­je je samo nez­nat­no nado­pu­nja­va­na, a izvan njih tada su osta­li jedi­no spi­si Duhov­no­ga sto­la. Po nji­ho­voj she­mi arhiv je pred­met­no podi­je­ljen na ove sku­pi­ne:

  1. pov­las­ti­ce (pri­vi­le­gia — acta pri­vi­le­gi­alia) podi­je­lje­ne od 1134. do 1856. zagre­bač­kim bisku­pi­ma od kra­lje­va i papa — 11 arhiv­skih kuti­ja;
  2. opo­ru­ke (tes­ta­men­ta — acta tes­ta­men­ta­ria) bisku­pa i kano­ni­ka od 1404. do 1899. — 7 kuti­ja;
  3.  dese­ti­ne (deci­mae — acta deci­ma­lia), u koji­ma su par­ni­ce za dese­ti­ne i zapi­si o nji­ho­vu ubi­ra­nju od 1256. do 1863. — 43 kuti­je;
  4. gos­po­dar­ski spi­si (acta oeco­no­mi­ca) upra­ve biskup­skih doba­ra od 1481. do 1939. god. — 516 kuti­ja;
  5. sud­ski spi­si (acta iuri­di­ca) od 1258. do 1871. god. — 213 kuti­ja;
  6. crk­ve­no-poli­tič­ki spi­si (acta poli­ti­ca) o odno­si­ma crk­ve­nih i držav­nih vlas­ti od 1200. do 1876. god. — 46 kuti­ja;
  7. darov­ni­ce (acta dona­ti­ona­lia) koji­ma su bisku­pi dari­va­li svo­je poda­ni­ke (pra­edi­ales) od 1273. do 1868. god. — 34 kuti­je;
  8. spi­si crk­ve­ne upra­ve (acta eccle­si­as­ti­ca) o uprav­lja­nju župa­ma i obav­lja­nju crk­ve­nih pro­pi­sa od 1216. do 1899. god. — 61 kuti­ja;
  9. zak­lad­ni spi­si (acta fun­da­ti­ona­lia) od 1232. do 1900. godi­ne — 25 kuti­ja;
  10. izvla­šten­ski spi­si (acta excor­po­ra­to­ria) od 1695. do 1847. god. — 10 kuti­ja.

Uz to Kova­či­ći su ure­di­li dopi­sbu zagre­bač­kih bisku­pa od 1611. do 1815. god. — u 203 uve­ze­nih sve­za­ka.
Bit­ni dio Nad­bi­skup­skog arhi­va su arhi­đa­kon­ski izvje­šta­ji (visi­ta­ti­ones cano­ni­cae) o vjer­skim, gos­po­dar­skim, poli­tič­kim i ćudo­red­nim pri­li­ka­ma u poje­di­nim župa­ma. Prvi dio ovih izvješ­ća od 214 uve­ze­nih sve­za­ka obu­hva­ća godi­ne od 1615. do 1914., dok se dru­gi dio nas­tav­lja do naših dana. Izvje­šta­ji tog dru­gog dije­la redo­vi­to se urudž­bi­ra­ju na Duhov­nom sto­lu, da bi se nakon toga uve­za­li u zaseb­ne knji­ge po arhi­đa­ko­na­ti­ma, kao i prvi dio. Pre­gled prvog dije­la obja­vi­li su Metod Hrg i Josip Kola­no­vić u časo­pi­su Cro­ati­ca Chris­ti­ana Peri­odi­ca tije­kom 1982. do 1984., a zatim u zaseb­noj knji­gi: Vizi­ta­ci­je Zagre­bač­ke (nad)biskupije 1615.–1913. Pre­gled, Zagreb: Arhiv Hrvat­ske, 1989. (= Znans­tve­no-infor­ma­tiv­na arhiv­ska poma­ga­la, sv. 1).
Sku­pi­na Duhov­ni stol (Offi­ci­um dioece­sa­num), koju Kova­či­ći nisu sre­đi­va­li, obu­hva­ća spi­se o upra­vi (Nad)biskupijom od 1748. do danas. Gra­di­vo te sku­pi­ne sadr­ži 1302 kuti­je, 2280 sve­ža­nja po 100 bro­je­va spi­sa, te 1232 urudž­be­ne knji­ge (pro­to­col­la) i kaza­la (regis­tra).
U zbir­ci raz­li­či­tih pro­to­ko­la (pro­to­co­la varia) naj­vred­ni­ji su kodek­si pov­las­ti­ca Zagre­bač­ke bisku­pi­je i samos­ta­na Maj­ke Bož­je u Topu­skom iz sre­di­ne 14. st., pro­to­ko­li vlas­to­ruč­nih zak­le­tvi žup­ni­ka, među koji­ma su neki pisa­ni gla­go­lji­com, pet sve­za­ka dnev­ni­ka Euge­na Kva­ter­ni­ka i dr.

3.5.2. Kap­tol­ski arhiv
Zagre­bač­ki kap­tol, osno­van kad i Zagre­bač­ka bisku­pi­ja, kao suod­go­vor­ni nosi­telj upra­ve bisku­pi­jom zajed­no s bisku­pom, razvio je tije­kom sto­lje­ća obim­nu dje­lat­nost na crk­ve­nom, jav­nom, gos­po­dar­skom i dru­gim podru­čji­ma dje­lat­nos­ti, što je zor­no saču­va­no u nje­go­vu arhi­vu. Kao usta­no­va spa­da u red naj­sta­ri­jih i naj­z­na­čaj­ni­jih na našem tlu.
Sta­tu­ti zagre­bač­ko­ga Kap­to­la iz 1334. godi­ne, uz His­to­ria Salo­ni­ta­na Tome Arhi­đa­ko­na, naj­važ­ni­ji kodeks u Hrvat­skoj, svje­do­če o viso­koj razi­ni ustroj­stva samo­ga Kap­to­la, o nje­go­voj svi­jes­ti o vlas­ti­toj ulo­zi i o nje­go­voj vrlo raz­gra­na­toj dje­lat­nos­ti već u 14. sto­lje­ću. Stil i kom­po­zi­ci­ja Sta­tu­ta oda­ju veli­ko zna­nje i vje­šti­nu sas­tav­lja­ča Iva­na, arhi­đa­ko­na gorič­ko­ga, boga­tu tra­di­ci­ju, a navo­đe­nje ono­vre­me­nih europ­skih auto­ra svje­do­či da je Kap­tol bio u žari­štu doga­đa­nja, što uos­ta­lom doka­zu­je i popis knjiž­ni­ce iz riz­nič­kih našas­ta­ra. Pos­li­je popi­sa hrvat­sko-ugar­skih kra­lje­va i zagre­bač­kih bisku­pa Sta­tu­ti u svo­ja četi­ri poglav­lja dono­se pra­vi­la o uprav­lja­nju kap­tol­skim posje­di­ma i obav­lja­nju zajed­nič­kih služ­bi, pra­vi­la koji­ma se tre­ba pri­la­go­di­ti sva­ki kano­nik da bi bio dos­to­jan član Kap­to­la. Nada­lje, navo­de se pra­va i obve­ze sva­kog poje­di­nog duž­nos­ni­ka Kap­to­la — tu je saču­van i prvi popis župa Zagre­bač­ke bisku­pi­je. Na kra­ju su pri­je­pi­si pov­las­ti­ca i ured­bi kra­lje­va i bisku­pa koje se odno­se na Kap­tol.
Kao usta­no­va, Kap­tol je bio obda­ren veli­kim posje­di­ma, te su spi­si koji se odno­se na upra­vu tim posje­di­ma vrlo važ­ni za gos­po­dar­sku povi­jest. U upra­vi sisač­kog vlas­te­lins­tva dra­go­cje­na su goto­vo sva­kod­nev­na pisma kano­ni­ka-zapo­vjed­ni­ka sisač­ke tvr­đa­ve Kap­to­lu pri­je bit­ke s Tur­ci­ma 1593.
Bri­ga za odgoj sve­će­ni­ka bila je jed­na od naj­važ­ni­jih obve­za zagre­bač­kog Kap­to­la. Uz uzdr­ža­va­nje i vođe­nje sje­me­ni­šta u Zagre­bu Kap­tol je osno­vao zavo­de za više ško­lo­va­nje u Bolog­ni 1554. i Beču 1624. god. U nji­ma su se, uz sve­će­ni­ke, ško­lo­va­li i liječ­ni­ci, prav­ni­ci i filo­zo­fi s obve­zom da se nakon svr­še­nih stu­di­ja vra­te u domo­vi­nu.
Izgrad­nja i ure­đe­nje kate­dra­le, te vrše­nje bogos­luž­ja bilo je goto­vo isklju­či­vo povje­re­no Kap­to­lu. Kano­nik-čuvar vodio je bri­gu o čiš­će­nju stol­ni­ce i o nabav­ci i čuva­nju naj­vred­ni­jih litur­gij­skih knji­ga i odje­će. Pri­li­kom pre­uzi­ma­nja služ­be čuva­ri su sas­tav­lja­li stol­ne imov­ni­ke, koji su od kra­ja 14. st. do danas saču­va­ni kao dra­go­cje­ni doku­men­ti riz­ni­ce zagre­bač­ke prvos­tol­ni­ce. Zagre­bač­ki je Kap­tol orga­ni­zi­rao i svo­je­vr­s­nu ban­ku, nas­ta­lu iz ostav­šti­ne uglav­nom nje­go­vih čla­no­va, tzv. Pobož­ne zak­la­de. Naime, čla­no­vi su Kap­to­la opo­ruč­no ostav­lja­li Kap­to­lu Nov­ča­ne glav­ni­ce, a kama­te su namje­nji­va­li ško­lo­va­nju mla­de­ži, grad­nji crka­va, pomo­ći siro­ma­si­ma i u dru­ge svr­he, a Kap­tol je sva­ke godi­ne iz njih dodje­lji­vao pomoć pre­ma odlu­ci opo­ru­či­te­lja. Pobož­ne su zak­la­de vre­me­nom stek­le toli­ki ugled da je i Sabor povje­ra­vao Kap­to­lu upra­vu nad držav­nim nov­cem.
Od 13. st. Kap­tol je  u poli­tič­kom živo­tu imao ulo­gu vje­ro­dos­toj­nog mjes­ta (locus cre­di­bi­lis). Prva poz­na­ta ispra­va potje­če iz 1229. godi­ne. Pred njim su se skla­pa­li kupo­pro­daj­ni ugo­vo­ri i sre­đi­va­li dru­gi imo­vin­sko-prav­ni odno­si. Kap­tol je uvo­dio ple­mi­će u posje­dov­no vlas­niš­tvo, izda­vao pri­je­pi­se ispra­va, obav­ljao sud­ske istra­ge, a nje­go­vim ispra­va­ma dodje­lji­va­na je jav­na vje­ra. Vje­ro­dos­toj­nost kap­tol­skih ispra­va jam­čio je veli­ki pečat što ga je Kap­to­lu podao kralj. Po odred­bi bisku­pa Augus­ti­na Kažo­ti­ća (1303.–1322.) pečat je čuvan u škri­nji sa sedam klju­če­va, a lis­ti­ne su se peča­ti­le u pri­sut­nos­ti sed­mo­ri­ce kano­ni­ka-klju­ča­ra da bi se izbje­glo kri­vo­tvo­re­nje. Veli­ki pečat kojim se Kap­tol slu­žio do 1848., kad je pres­ta­la nje­go­va ulo­ga vje­ro­dos­toj­nog mjes­ta, tre­ći je takav pečat, a podi­je­lio mu ga je kralj Ludo­vik 1371. Saču­van je do danas.
Arhiv Prvos­tol­nog kap­to­la sadr­ži ispra­ve o nave­de­nim dje­lat­nos­ti­ma. Sto­lje­ći­ma je bio čuvan u prvos­tol­noj sakris­ti­ji s naj­dra­go­cje­ni­jim stva­ri­ma riz­ni­ce. Sadr­žaj arhi­va Prvos­tol­nog kap­to­la dije­li se na jav­ni i poseb­nič­ki. Jav­ni se arhiv odno­si na dje­lat­nost Kap­to­la kao vje­ro­dos­toj­nog mjes­ta. On ima 98 kuti­ja, 49 urudž­be­nih zapis­ni­ka (pro­to­col­la) i 28 kaza­la (regis­tra).
Poseb­nič­ki arhiv Kap­to­la sadr­ži ove sku­pi­ne: Sta­ri spi­si Kap­to­la do 1700. god. (u knji­žev­nos­ti se oni navo­de kao Acta Capi­tu­li antiqua, ACA) sa 127 kuti­ja spi­sa; Spi­si Kap­to­la 18. st. — 149 kuti­ja, te spi­si od 1800. do 1918. — Sjed­nič­ki spi­si — 237 kuti­ja; Vlas­te­lins­tva Vara­ždin­ske Topli­ce, Sesvet­ski Kra­lje­vec, Sisač­ka Sela, Modoš, Sud­ski spi­si, Spi­si kate­dra­le, Opo­ru­ke kano­ni­ka i još neke manje sku­pi­ne, ukup­no 664 kuti­je spi­sa i 190 pomoć­nih knji­ga.

3.5.3. Novi­je ste­če­vi­ne
Pos­ljed­njih deset­lje­ća Nad­bi­skup­ski i Kap­tol­ski arhiv stek­li su nove ste­če­vi­ne.
Bašti­ni­ci aka­de­mi­čar­ke dr. Anđe­le Hor­vat (1911.–1985.), pre­da­li su Zagre­bač­koj nad­bi­sku­pi­ji u traj­nu pohra­nu pisa­nu ostav­šti­nu dr. Hor­vat. Ugo­vor o traj­noj pohra­ni pot­pi­sa­li su 17. siječ­nja 1986., u ime bašti­ni­ka, odvjet­nik Milan Vuko­vić, a u ime Nad­bi­sku­pi­je, nad­bi­skup Fra­njo Kuha­rić.
Kano­nik Antun Ivan­di­ja daro­vao je već za živo­ta, 15. lis­to­pa­da 1986., Kap­tol­skom arhi­vu vlas­ti­tu knjiž­ni­cu i ruko­pis­nu ostav­šti­nu.
Pri­go­dom pri­mo­pre­da­je izme­đu dva nad­bi­sku­pa, 1997. godi­ne, u arhiv su doš­li spi­si Taj­nič­kog ure­da nad­bi­sku­pa Bauera, Ste­pin­ca i Šepe­ra, a pri­go­dom pre­ure­đe­nja Nad­bi­skup­skog duhov­nog sto­la 1998. i 1999. godi­ne pre­uze­li smo u arhiv mno­go gra­di­va koje se do tada čuva­lo u ure­di­ma, i to oso­bi­to gos­po­dar­stve­ne nara­vi.
Dak­le, u neko­li­ko pos­ljed­njih godi­na pre­uze­li smo mno­go gra­di­va koje se pos­tup­no sre­đu­je.
Na kra­ju je potreb­no spo­me­nu­ti da se gra­di­vo nekih sre­diš­njih usta­no­va, kao što su Dje­čač­ko sje­me­ni­šte, Nad­bi­skup­sko bogos­lov­no sje­me­ni­šte, Kato­lič­kog bogos­lov­nog fakul­te­ta i dru­gih usta­no­va čuva još uvi­jek u samim usta­no­va­ma. Nadam se da će gra­di­vo i tih usta­no­va doći u naš sre­diš­nji arhiv kako bi bilo pris­tu­pač­no istra­ži­va­či­ma.

3.6. Arhiv­ska poma­ga­la
Hrg Metod, Regis­tar ispra­va Arhi­va Zagre­bač­kog kap­to­la iz 15. sto­lje­ća, Odj.: Član­ci i ras­pra­ve, u: AV, 15./1972., sv. 15, str. 213–253.
Hrg Metod i Kola­no­vić Josip, Kanon­ske vizi­ta­ci­je Zagre­bač­ke (nad)biskupije, u: CCP, god. 6./1982., br. 10, str. 116–168; god. 7./1983., br. 11, str. 145–183; br. 12, str. 79–121; god. 8./1984., br. 13, str. 109–153; br. 14, str. 180–201. Objav­lje­no kao knji­ga: Metod Hrg i Josip Kola­no­vić, Vizi­ta­ci­je Zagre­bač­ke (nad)biskupije 1615.–1913. Pre­gled, Zagreb: Arhiv Hrvat­ske, 1989. (= Znans­tve­no-infor­ma­tiv­na arhiv­ska poma­ga­la, sv. 1).
Hrg Metod i Kola­no­vić Josip, Vizi­ta­ci­je Zagre­bač­ke (nad)biskupije 1615.–1913. Pre­gled, Zagreb: Arhiv Hrvat­ske, 1989. (= Znans­tve­no-infor­ma­tiv­na arhiv­ska poma­ga­la, sv. 1). — Objav­lje­no pret­hod­no u časo­pi­su Cro­ati­ca Chris­ti­ana Peri­odi­ca (1982.–1984.)

3.7. Lite­ra­tu­ra o arhi­vi­ma Zagre­bač­ke nad­bi­sku­pi­je
Kra­ti­ce:
AV       = Arhiv­ski vjes­nik, (Zagreb)
CCP     = Cro­ati­ca Chris­ti­ana Peri­odi­ca, (Zagreb)
KL       = Kato­lič­ki list, (Zagreb)
Odj.      = Odje­ljak (Rubri­ka)
SVNZ  = Služ­be­ni vjes­nik Nad­bi­sku­pi­je zagre­bač­ke, (Zagreb)

1908.

  • Radi­če­vić Lovro, Za moder­no ure­gje­nje kap­tol­skog arki­va, u: KL, 59./1908., br.34, (20. kol. 1908.), str. 411–413. — Nabra­ja doga­đa­je kada su tije­kom povi­jes­ti ispra­ve Kap­tol­skog arhi­va stra­da­le (1242., oko 1342., 1396.). Nabra­ja zas­luž­ne kap­tol­ske biljež­ni­ke koji su sre­đi­va­li arhiv­sko gra­di­vo (Mar­ce­lo­vić, Ladis­lav Žužić). Opi­su­je nepri­mje­ren smje­štaj u zgra­di na Kap­to­lu 27. Pred­la­že da se povi­jes­ni arhiv odi­je­li od teku­će pismo­hra­ne, a gra­ni­ca bi tre­ba­la biti godi­na 1848., te pred­la­že da se, nakon sru­še­ne Baka­če­ve kule, osnu­je nad­bi­skup­sko-kapo­tol­ski arhiv koji bi zajed­no s knjiž­ni­com došao pod isti krov.

1913.

  • Nor­šić Vje­kos­lav, Napu­tak kako valja ure­di­ti žup­ni arkiv, u: KL, 64./1913., br. 30, (24. srp. 1913.), str. 349–351; br. 31 (31. srp. 1913.), str. 362–364. — Uz kra­ći uvod o potre­bi sre­đi­va­nja žup­nih arhi­va, dono­si pri­je­vod Naput­ka za ure­đe­nje arhi­va koji je sas­ta­vio dr. Kar­lo Böhm, rav­na­telj tirol­skog zemalj­skog arhi­va. Zas­tu­pa pred­met­no sre­đi­va­nje gra­di­va.

1938.

  • Pro­mje­ne u nad­bi­sku­pi­ji. Odj.: Crk­ve­ne vijes­ti, u: KL, 89./1938., br. 18. od 5. svib. 1938., str. 218. — Cje­lo­vi­ta vijest slo­vi: Arhi­va­rom nadb. duh. sto­la ime­no­van je pre­ben­dar preč. g. dr. Dra­gu­tin Hren, dosa­daš­nji nas­toj­nik nauka u bogos­lov­skom sje­me­ni­štu. Nas­toj­ni­kom nauka u bogosl. sje­me­ni­štu je pos­tao dr. Vilim Nuk, duhov­nik u lje­či­li­štu u Novom Maro­fu.

1940.

  • Butu­rac J(osip), Naši crk­ve­ni arhi­vi, u: KL, 91./1940., br. 35, (29. kol. 1940.) str. 413–414. — Opi­su­je smje­štaj­no sta­nje Nad­bi­skup­skog i Kap­tol­skog arhi­va, a spo­mi­nje i arhiv Čaz­man­skog kap­to­la u Vara­ždi­nu, te opće odred­be o čuva­nju žup­nih arhi­va.

1945.

  • Butu­rac Josip, Kap­tol­ski arhiv u Zagre­bu, u: Vjes­nik Hrvat­skog držav­nog arhi­va, knj. XI., Zagreb 1945., str. 59–80.

1967.

  • Hrg Metod, Sre­đi­va­nje biskup­skog arhi­va u Zagre­bu godi­ne 1815., u: AV, 10./1967., sv. 10, str. 167–184. — Opi­su­je sre­đi­va­nje biskup­skog arhi­va koje su pro­ve­li Mar­tin Juraj i Josip Niko­la Kova­čić, 1815. godi­ne.

1972.

  • Hrg Metod, Regis­tar ispra­va Arhi­va Zagre­bač­kog kap­to­la iz 15. sto­lje­ća, Odj.: Član­ci i ras­pra­ve, u: AV, 15./1972., sv. 15, str. 213–253.

1973.

  • Hrg Metod, Bri­ga za crk­ve­ne arhi­ve, Odj.: Vijes­ti, u: AV, 16./1973., sv. 16, str. 409–416. — Objav­lju­je “Ured­bu o crk­ve­nim arhi­vi­ma” koju je doni­je­la BKJ 10. lis­to­pa­da 1973. Ured­bu je ponov­no obja­vio Mari­jan Ras­tić u knji­zi Arhi­vi i arhiv­sko gra­di­vo, 1998. godi­ne.

1978.

  • Luki­no­vić Andri­ja, Sre­đi­va­nje arhi­va Loci cre­di­bi­lis Prvos­tol­nog kap­to­la zagre­bač­kog u XVIII. st. (Rad­nja za struč­ni ispit), Zagreb, 1978. (tip­ko­pis).

1981.

  • Žup­ski arhi­vi i knjiž­ni­ce. Odj.: Oba­vi­jes­ti, u: SVNZ, 68./1981., br. 2, str. 46. — Žup­ne knjiž­ni­ce i arhi­vi. Poseb­na je duž­nost sva­kog žup­ni­ka da ure­di žup­nu knjiž­ni­cu i žup­ni arhiv. Mno­ge žup­ne knjiž­ni­ce nema­rom pro­pa­da­ju i uni­šta­va­ju se. A neri­jet­ko se nađe vrlo vri­jed­nih stva­ri. Tako­đer i žup­ni arhi­vi ima­ju se ured­no vodi­ti i čuva­ti. Toli­ko se vre­me­na u duljem raz­dob­lju nađe, a o potreb­nom smis­lu za te stva­ri ne bi tre­ba­lo poseb­no nagla­ša­va­ti kod jed­nog sve­će­ni­ka.

1982.

  • Hrg Metod i Kola­no­vić Josip, Kanon­ske vizi­ta­ci­je Zagre­bač­ke (nad)biskupije, u: CCP, god. 6./1982., br. 10, str. 116–168; god. 7./1983., br. 11, str. 145–183; br. 12, str. 79–121; god. 8./1984., br. 13, str. 109–153; br. 14, str. 180–201. Objav­lje­no kao knji­ga: Metod Hrg i Josip Kola­no­vić, Vizi­ta­ci­je Zagre­bač­ke (nad)biskupije 1615.–1913. Pre­gled, Zagreb: Arhiv Hrvat­ske, 1989. (= Znans­tve­no-infor­ma­tiv­na arhiv­ska poma­ga­la, sv. 1).

1983.

  • Luki­no­vić Andri­ja, Arhi­va­li­ja, u: Riz­ni­ca zagre­bač­ke kate­dra­le, izlož­be­ni kata­log: Muzej­ski pros­tor, Jezu­it­ski trg 4, Zagreb, 31. ožuj­ka — 15. ruj­na 1983., Zagreb, 1983., str. 241–248.

1985.

  • Kap­tol­ski arhiv, u: SVNZ, 72./1985., br. 9, str. 282. Cje­lo­vi­ta vijest slo­vi: U bibli­ote­ci Kap­tol­skog arhi­va nedos­ta­ju dva godi­šta “Kato­lič­kog lis­ta” iz godi­ne 1867. i 1876. Mole se gg. žup­ni­ci, uko­li­ko posje­du­ju u žup­skim bibli­ote­ka­ma ova dva godi­šta, da ih pro­da­ju, zami­je­ne ili na koji dru­gi način ustu­pe Kap­tol­skom arhi­vu. Ovaj arhiv posje­du­je nešto dupli­ka­ta kas­ni­jih godi­šta i spre­man je dati pra­ved­nu zamje­nu za ove. Adre­sa: Kap­tol­ski arhiv (Andri­ja Luki­no­vić), Kap­tol 27/I dovri­šte, I. kat ili pre­ko Nadb. duh. sto­la. Tele­fon arhi­va: 041/426–982.

1987.

  • Još o arhiv­skoj gra­đi, u: SVNZ, 74./1987., br. 3, str. 79. — Cje­lo­vi­ta vijest slo­vi: Više smo puta upo­zo­ra­va­li na važ­nost čuva­nja i sre­đi­va­nja arhiv­ske gra­đe u našim župa­ma i crk­ve­nim usta­no­va­ma. Ova godi­na posve­će­na je poseb­no laici­ma – o nji­ma će ras­prav­lja­ti poseb­na Sino­da. Zato neki laici oprav­da­no pri­mje­ću­ju da bi tre­ba­lo upo­zo­ri­ti na arhiv­sku gra­đu u vezi dje­lo­va­nja svje­tov­nja­ka na podru­čju naše nad­bi­sku­pi­je. Goto­vo u svim našim župa­ma dje­lo­va­le su u svo­je doba broj­ne kato­lič­ke orga­ni­za­ci­je, poseb­no orga­ni­za­ci­je Kato­lič­ke akci­je. O nji­ho­vom dje­lo­va­nju vje­ro­jat­no pos­to­je po župa­ma i žup­skim arhi­vi­ma odgo­va­ra­ju­ći doku­men­ti. Bio bi to pri­log »Godi­ni svje­tov­nja­ka« da se takav mate­ri­jal sabe­re i sre­di. Tu su: izvje­šta­ji, zapis­ni­ci, okruž­ni­ce, pri­red­be i dru­go. Radi se o čuva­nju važ­ne bašti­ne i doku­men­ta­ci­je.

1989.

  • Hrg Metod i Kola­no­vić Josip, Vizi­ta­ci­je Zagre­bač­ke (nad)biskupije 1615.–1913. Pre­gled, Zagreb: Arhiv Hrvat­ske, 1989. (= Znans­tve­no-infor­ma­tiv­na arhiv­ska poma­ga­la, sv. 1). — Objav­lje­no pret­hod­no u časo­pi­su Cro­ati­ca Chris­ti­ana Peri­odi­ca (1982.–1984.)

1991.

  • Crk­ve­ni arhi­vi, u: SVNZ, 78./1991., br. 2  (zaklju­čen 9. trav. 1991.), str. 49. —  Cje­lo­vi­ta vijest slo­vi: Jedan žup­nik obra­tio se je Nadb. Duhov­nom Sto­lu u pita­nju pos­tu­pa­nja sa arhi­va­li­ja­ma žup­nog arhi­va: da li se ti doku­men­ti smi­ju izno­si­ti iz žup­nog arhi­va. Bilo je naime urgi­ra­nja i od struč­nih oso­ba. Nadb. Duhov­ni Stol odgo­vo­rio je: Spo­me­ni­ca i dru­ge arhi­va­li­je ne smi­ju se izno­si­ti iz žup­nog arhi­va, ali tre­ba omo­gu­ći­ti uvid, i to samo do 1941. godi­ne. Naime, pede­set godi­na arhiv­ska gra­đa zatvo­re­na je za jav­nost. Doga­đa­lo se naime da su se Žup­ske Spo­me­ni­ce odno­si­le iz žup­nog arhi­va – to je abu­sus. Pos­to­ji “Ured­ba o crk­ve­nim arhi­vi­ma” pot­pi­sa­na od pred­sjed­ni­ka Biskup­ske kon­fe­ren­ci­je dne 10. lis­to­pa­da 1973. godi­ne. Evo dva odgo­va­ra­ju­ća čla­na: Član 14 – Gra­đa biskup­skog (žup­nog) arhi­va pris­tu­pač­na je za znans­tve­no istra­ži­va­nje u nače­lu 50 godi­na pos­li­je nje­zi­na pos­tan­ka .… Član 15 – Sva­ki čitač dužan je pisme­no zatra­ži­ti odo­bre­nje za pro­uča­va­nje gra­đe… Član 16 – Gra­đa se može pro­uča­va­ti jedi­no u arhiv­skoj čita­oni­ci ili u dru­goj prik­lad­noj pros­to­ri­ji…

1997.

  • Kri­žić Roban San­dra, Tipo­lo­gi­ja arhi­tek­tu­re kano­nič­kih kuri­ja Zagre­bač­kog kap­to­la u 17. i 18. sto­lje­ću. Magis­tar­ski rad na Sve­uči­li­štu u Zagre­bu, Filo­zof­ski fakul­tet, Odsjek za povi­jest umjet­nos­ti. Men­tor prof. dr. Vla­di­mir Mar­ko­vić, Zagreb, 1997. (tip­ko­pis). — Na str. 146–149 opi­su­je arhiv­sku zgra­du Kap­tol 27.
  • Razum Stje­pan, Živo­to­pis Iva­na Krsti­te­lja Tkal­či­ća, u: Tkal­čić. Godiš­njak Druš­tva za povjes­ni­cu Zagre­bač­ke nad­bi­sku­pi­je, broj 1, Zagreb 1997., str. 7–262. —  Na str. 66–80 opi­su­je pisar­sku i arhiv­sku dje­lat­nost Iva­na Krsti­te­lja Tkal­či­ća u Kap­tol­skom arhi­vu, a na str. 187–188 ras­pru Iva­na Krst. Tkal­či­ća s Fra­njom Ive­ko­vi­ćem oko smje­šta­ja Metro­po­li­tan­ske knjiž­ni­ce.

1998.

  • Arhi­vi i arhiv­sko gra­di­vo. Zbir­ka prav­nih pro­pi­sa 1828.–1997., pri­re­dio Mari­jan Ras­tić, kaza­lo izra­dio Jozo Iva­no­vić, Zagreb: Hrvat­ski držav­ni arhiv, 1998. — Na str. 193–200., pod br. 49 pri­re­đi­vač objav­lju­je “Ured­bu o crk­ve­nim arhi­vi­ma”, koju je već 1973. obja­vio Metod Hrg u “Arhiv­skom vjes­ni­ku”.
  1. Metod Hrg, Bri­ga za crk­ve­ne arhi­ve, Odj.: Vijes­ti, u: AV, 16./1973., sv. 16, str. 409–416.; Arhi­vi i arhiv­sko gra­di­vo. Zbir­ka prav­nih pro­pi­sa 1828.–1997., pri­re­dio Mari­jan Ras­tić, kaza­lo izra­dio Jozo Iva­no­vić, Zagreb: Hrvat­ski držav­ni arhiv, 1998., str. 193–200, ovdje str. 194. [↩]
  2. Usp. I(van) M(iklenić), Novo ustroj­stvo Zagre­bač­ke nad­bi­sku­pi­je. Nn: Zagreb, u: Glas Kon­ci­la, (Zagreb), 40./2001., br. 19 (1403), 13. svib. 2001., str. 3. [↩]
  3. Usp. I. M(iklenić), Novo ustroj­stvo Zagre­bač­ke nad­bi­sku­pi­je, (2001.), str. 3. [↩]
  4. J. Butu­rac, Kap­tol­ski arhiv u Zagre­bu, u: Vjes­nik Hrvat­skog držav­nog arhi­va, knj. XI., Zagreb 1945., str. 61. [↩]
  5. Lovro Radi­če­vić, Za moder­no ure­gje­nje kap­tol­skog arki­va, u: Kato­lič­ki list, (Zagreb), 59./1908., br.34, (20. kol. 1908.), str. 411–413., ovdje str. 412. [↩]
  6. O ras­pra­vi vidi: S. Razum, Živo­to­pis Iva­na Krsti­te­lja Tkal­či­ća, (1997.), str. 187–188. [↩]
  7. J. Butu­rac, Kap­tol­ski arhiv u Zagre­bu, (1945.), str. 59–80., ovdje str. 61. [↩]