Ovaj referat zapravo je jedna vrsta rezimea tri moja ranije objavljena rada/referata koji tretiraju pitanje kulturne, a prema tome baštinske i arhivske strategije, stručnog obrazovanja, izrade statističkih, administrativnih i drugih obrazaca i upitnika za arhivsku djelatnost u Bosni i Hercegovini.1 Ti referati analiziraju trenutno stanje arhivske i baštinske djelatnosti u Bosni i Hercegovini, njihovu organizaciju i djelovanje, odnos države prema istim te koordinaciju i saradnju baštinskih, odnosno arhivskih ustanova / službe unutar sebe te s drugim relevantin segmentima društva (medijima, univerzitetom, školama, upravom i sl.). Navode se neki pozitivni primjeri u regiji i u Bosni i Hercegovini, odnosno neke inicijative, projekti, programi rada i sl. Također se istiću mnoge slabosti i negativni trendovi kada je u pitanju baštinska i arhivska djelatnost u Bosni i Hercegovini i odnos društva i države prema njoj, ali i naša odgovornost prema arhivskoj struci i djelatnosti. U tim referatima također se razmatraju pitanja uređenja, odnosno pitanje centralizacije i decentralizacije arhivskog sistema, zatim problematika stvaranja arhivske mreže, također se govori o trenutnom stanju te potrebi za razvojem informacijskih nauka i stručnog obrazovanja o baštinskim djelatnostima u Bosni i Hercegovini. Kroz sva tri referata naglašava se potreba za proaktivnim pristupom i iznalaženjem adekvatnih pristupa, kratkoročnih i dugoročnih rješenja u pojedinim segmentima djelovanja, odnosno ukazuje se na moguće načine i pravce djelovanja.
UVOD
Danas pojam struka definiramo kao ukupnost teorije i prakse u bavljenju nekim područjem znanja, praktičnog rada ili obavljanja složenijeg radnog procesa te kao granu ljudskih znanja, vještina i disciplina. Arhivsku struku definiramo kao ukupnost teorije i prakse u bavljenju arhivističkim / arhivskim područjem znanja, praktičnog rada i obavljanja složenijeg arhivističkog / arhivskog radnog procesa. Arhivska struka grana je ljudskih znanja, vještina i disciplina iz područja arhivistike. A arhivistika, pak, informacijska društvena nauka koja se bavi proučavanjem i unapređivanjem metodologije naučnog i stručnog rada u arhivskoj struci i putem analize i sinteze utvrđuje principe i zakone koji se primjenjuju u radu sa arhivskom građom. Arhivistika također proučava historijat i razvoj arhivske službe i arhivskih institucija. U Bosni i Hercegovini je i dalje popularna i često korištena definicija termina arhivistike kao pomočne historijske nauke.
Pojam služba definiramo kao rad u javnim djelatnostima, odnosno arhivska služba jeste rad (djelatnost ili organizacija) u arhivskoj ustanovi ili javnoj instituciji / ustanovi koja ima odjel za arhivsku građu, pa se u tom odjelu obavljaju arhivski poslovi čuvanja, obrade i sređivanja arhivske građe.
Također je važno uzeti u obzir akademsko obrazovanje, stručnost i znanje koje je potrebno za bavljenje arhivskom strukom, kao i njen naučni multidisciplinarni karakter. Ne smiju se zanemariti ni sve specifičnosti arhivske službe, kao i vrste poslova koje traže određeno znanje, stručnost, iskustvo te snalaženje u obavljanju istih. Arhivska struka bavi se pitanjima arhivske službe, ali, također, i naučnim, obrazovnim, kulturnim, političkim, ekonomskim, društveno-socijalnim (statusnim) i informacijskim aspektom arhivske i sveukupno baštinske djelatnosti. Arhivska služba oslanja se na rezultate arhivske struke i primjenjuje njene rezultate i rješenja, a arhivska struka crpi svoja saznanja i zaključke iz rada, potreba i iskustava arhivske službe. Jasno je da su arhivska struka i služba povezane i u stalnoj su interakciji. One se također oslanjaju i na druge slične struke i službe, a u današnjem vremenu tranzicije i globalizacije žele unaprijediti teoriju i praksu, odnosno organizaciju rada te pronaći svoje mjesto u naučnom, organizacijskom, poslovnom i tehnološkom napretku.
* * *
U Bosni Hercegovini danas djeluju Državni arhiv Bosne i Hercegovine, sa sjedištem u Sarajevu, potom dva entitetska arhiva sa sjedištima u Banjoj Luci i Sarajevu, sedam kantonalnih arhiva (Bihać, Tuzla, Travnik, Mostar, Široki Brijeg, Goražde i Sarajevo) i Odjel za javni registar u Brčko Distriktu. Arhivsku djelatnost obavljaju i radio-televizijski javni servisi Bosne i Hercegovine, Kinoteka Bosne i Hercegovine te institucije vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini.
Arhivska služba regulirana je čitavim nizom zakona i propisa. Svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini donijeli su određene arhivske zakone i propise. Također, u Bosni i Hercegovini kao udruženja građana djeluju Arhivističko udruženje/udruga Federacije Bosne i Hercegovine, Udruženje arhivskih radnika Republike Srpske, Arhivističko udruženje/udruga Bosne i Hercegovine (kao krovno udruženje). Ovo je značajno istaći zbog toga što u Bosni i Hercegovini slične djelatnosti nisu ovako dobro povezane kao arhivska, a na državnom nivou nisu organizirana udruženja koja bi okupljala, npr., bibliotekare, muzealce i druge slične djelatnosti koje se bave prikupljanjem, očuvanjem, obrađivanjem i prezentiranjem kulturne baštine te baštinskim i informacijskim uslugama. Arhivističko udruženje Bosne i Hercegovine član je Arhivskog međunarodnog vijeća (International Council on Archives – ICA), a tri naša arhiva (Arhiv Bosne i Hercegovine, Historijski arhiv Sarajevo, Arhiv Tuzlanskog kantona) također su članovi ICA-e (po pripadajućim kategorijama).
* * *
Pitanje stanja arhivske struke pa samim tim i službe u Bosni i Hercegovini, odnosno pitanje kvalitetnog odnosa arhivista, kao i drugih stručnjaka iz ove oblasti prema arhivskoj struci, jeste pitanje za koje mi smatramo da je od ključnog značaja. To je pitanje odgovornosti prema ustanovi, baštini, naučno-informacijskom aspektu ove djelatnosti, poslu te prema inicijativama i komunikaciji. Ovdje se svakako nameće pitanje saradnje s drugim baštinskim i naučnim ustanovama, univerzitetom, srednjim školama, medijima itd. Još jedno važno pitanje jeste stručno obrazovanje, učenje, usavršavanje te korištenje novih saznanja i iskustava.
RAZMATRANJA
Da bi se unaprijedila metodologija stručnog rada u arhivskoj struci i djelatnosti izrazito su važne analize, statistike i sinteze koje bi pomogle u utvrđivanju principa, zakona te raznih aktivnosti koje bi se primjenjivali u arhivskoj struci, djelatnosti i arhivskim ustanovama.
Svaka djelatnost, pa tako i arhivska, ima za potrebu da analizira i obrađuje svoj proces rada. Prvi korak koji je potrebno poduzeti jeste da se ostvari uvid u poznavanje stanja i rezultate procesa rada. To traži stručnu analizu stanja, potreba, kratkoročnog, srednjoročnog i dugoročnog razvoja arhivske struke i ustanova. Prije donošenje bilo kakvog plana rada i strategije razvoja potrebno je definirati te potrebe i ciljeve, a do njih se dolazi nakon urađene analitičke i statističke obrade svih relevantnih podataka za arhivsku djelatnost, odnosno arhivske ustanove. A sve ovo vodi donošenju jednog dokumenta u vidu izvještaja o stanju arhivskih ustanova u Bosni i Hercegovini i to bi definitivno bila jedna od polaznih tačaka za dalje planiranje i djelovanje, odnosno izradu strategije.
* * *
Arhivska struka u Bosni i Hercegovini, isto tako, treba razmotriti i pitanja poput arhivske nezavisnosti, autonomnosti i odgovornosti te izvor zakonske vlasti i autoriteta u nadzoru procesa koji utječe na arhivske ustanove, kako su oni definirani u pravnim tekstovima i drugim propisima? Kao tema trebaju se nametnuti i pitanja ljudskih, odnosno građanskih prava po pitanju transparentnosti i odgovornosti prema arhivskoj građi i baštini, dostupnosti te građe, spisa i informacija, kao i transparentnosti prema društvenoj zajednici uopće. Važno je razmotriti i ispitati formu centralizacije / decentralizacije državnog arhivskog sistema i stvaranja arhivske mreže. Uporedo s tim, valja poticati osnivanje specijaliziranih arhiva kao što su: univerzitetski arhivi, privredni arhivi, arhivi vjerskih institucija, naučnih i obrazovnih ustanova, arhivi medijskih ustanova itd. Ispunjavanje gore navedenih uvjeta daje nam za pravo da razmatramo stvaranje arhivske mreže i jasnije govorimo o izradama strategije.
CILJ STRATEGIJE
Glavni cilj strategije kulturne politike jeste dugoročni održivi razvoj kulture i osmišljavanje koraka kako doći do toga cilja. Ona definira kontekst, ciljeve i zadatke kulturne politike (legislativu, finansiranje, participaciju, obrazovanje, unapređivanje, zapošljavanje, privatizaciju i decentralizaciju) u sferi umjetnosti, kulturne industrije, kulturnih odnosa, saradnje kulture s drugim društvenim sektorima razvoja i u sferi kulturne baštine (arhivi, biblioteke, muzeji, spomenička baština i tradicijska kultura).
Kada govorimo o državnoj strategiji u kulturnoj politici u Bosni i Hercegovini, govorimo o potrebi razvijanja svijesti o kulturi, poticanju novih inicijativa u institucionalnoj i vaninstitucionalnoj sferi kulture, o saradnji i partnerstvu unutar različitih kulturnih sektora, kao i s drugim društvenim sektorima. To je potreba da se intenzivira, spajanjem ciljeva i sredstava, interes za kvalitetne vrijednosti i proizvode u institucionalnoj i vaninstitucionalnoj kulturi te da se da poticaj razvoju vrijednosti, očuvanju, vrednovanju te prezentiranju kulturnog naslijeđa.
Logično je da se prije donošenja opće strategije za kulturnu politiku definiraju neki strateški ciljevi kratkoročnog i dugoročnog razvoja arhivskih ustanova, arhivske djelatnosti i struke te kao takvi unesu u strategiju razvoja kulturne baštine, odnosno baštinskih ustanova. To traži stručnu analizu stanja, potreba, kratkoročnog, srednjoročnog i dugoročnog razvoja arhivske struke i ustanova. Zaključci i prijedlozi tog „dokumenta“ moraju naći svoj put i do relevantnih faktora koji učestvuju u stvaranju kulturne strategije i u njenom sprovođenju. Uvijek je važno naglašavati da su baštinsko-informacijske ustanove i kulturne i obrazovne i odgojne! A to su ustavne kategorije! Strategija ima za zadatak unaprijediti svaku od ovih kategorija u arhivskoj struci, arhivskoj djelatnosti, odnosno arhivskoj službi u Bosni i Hercegovini.
ZAKLJUČAK, ODNOSNO PRAVCI DJELOVANJA
Pitanja koja se s ovim u vezi postavljaju su: ko sve treba da preuzme inicijativu unapređenja stanja arhivske i drugih baštinskih djelatnosti te kojim metodama, odnosno na koji način? To je naravno pitanje organizacije i širine djelovanja. Svakako da je važan segment stručno obrazovanje, iskustvo u radu, kadrovska politika i primjena iskustava drugih. Ključno pitanje je naravno odnos državnih institucija prema baštinsko-informacijskom sektoru, odnosno koliko ljudi na pozicijama s kojih se donose zakoni, uredbe, odluke i norme imaju mogućnosti, znanja i želju da unaprijede ovu djelatnost. Da li su uopće upoznati kakav značaj ima baštinsko-informacijski sektor u jednom društvu?
Koji su to aspekti koje treba unaprijediti u arhivskoj struci? Koji su to danas ključni problemi? U radovima bosanskohercegovačkih stručnih arhivističkih časopisa2 analizirano je u više referata / radova stanje u arhivskoj struci uopće ili, pak, u nekim njenim segmentima.
* * *
U Bosni i Hercegovini odavno postoji potreba za redefiniranjem odnosa i ciljeva u baštinskim djelatnostima i ustanovama. Stvarnost arhivskih, muzejskih i bibliotečkih ustanova i djelatnosti kroz povijest mijenjala se mnogo puta i stoga su iste prilagođavale predmet svog bavljenja i način rada kontekstu, društvenim, ekonomskim, političkim i kulturnim uvjetima koji su ih okruživali. Baštinske djelatnosti u Bosni i Hercegovini već duže vrijeme prolaze kroz dosta težak i neizvjestan proces prilagodbe u tzv. tranzicijskim ili, bolje rečeno, bosanskohercegovačkim prilikama. Ovaj proces neizvjestan je iz najmanje dva razloga: prvi je taj da se gubi želja, odgovornost i sluh za potporu i participiranje relevantnih državnih institucija u razvoju i očuvanju baštinskog sektora, a drugi razlog jeste rapidno zaostajanje u materijalnom, tehnološkom i intelektualnom aspektu bosanskohercegovačkih baštinskih ustanova s onim u regiji i cijeloj Evropi.
Na ovom mjestu nabrojat ćemo neke pravce djelovanja, odnosno pitanja koja treba tretirati u takvoj jednoj strategiji:
- Arhivisti se trebaju i moraju poslužiti iskustvima bibliotekara, muzeologa, dokumentalista i informacijskih stručnjaka. To uvjetuje u nekim segmentima sličan način rada, polje djelovanja (kulturno-historijska baština), priroda posla, vezanost za iste nauke i informacijsku tehnologiju. Upravo ovo posljednje donosi istovrsne promjene arhivima, bibliotekama i muzejima. Ako građa koju arhivi, muzeji i biblioteke sakupljaju, čuvaju i daju na korištenje ima dosta zajedničkih karakteristika, prihvatljivo je onda da sve tri vrste baštinskih ustanova imaju načelne sličnosti u postupcima nabavke, obrade, čuvanja, organiziranja (službi za korisnike, opisa nabavke, obrade i čuvanja) te zadaći i strukturi pomagala koje te ustanove izrađuju i koriste.
- Prije donošenja bilo kakvog plana rada i strategije razvoja potrebno je definirati te potrebe i ciljeve, a do njih se dolazi nakon urađene analitičke i statističke obrade svih relevantnih podataka za arhivsku djelatnost, odnosno arhivske ustanove. Izrada administrativnih, finansijskih i statističkih obrazaca za arhivsku djelatnost u Bosni i Hercegovini prijeka je potreba i nužnost. Da bi se uočili nedostaci i teškoće u radnom procesu te da bi se isti uklonili u cilju unapređenja i bolje učinkovitosti potrebno je izraditi svrsishodne, u metodološkom smislu moderne analitičke i statističke obrasce, odnosno upitnike za arhivsku službu / ustanove, tj. arhivsku djelatnost u Bosni i Hercegovini. Kako se razvija arhivska služba i cjelokupna arhivska djelatnost, tako i obrasci (upitnici) trebaju da prate taj razvoj. Potrebno je stalno usklađivati i usavršavati administrativne i statističke obrasce i upitnike za arhivsku djelatnost u Bosni i Hercegovini.
- Razraditi adekvatne, moderne edukativno-obrazovne te naučno-obrazovne programe informacijskih nauka i baštinskih djelatnosti koji bi našli svoje mjesto u visokoškolskom, srednjoškolskom i osnovnom obrazovanju u Bosni i Hercegovini. Arhivistika, bibliotekarstvo i muzeologija kao djelatnosti i kao nauke dijele zajedničku potrebu za normiranjem postupaka, a normizacija je prijeko potreban uvjet za organiziranje sistemskog stručnog obrazovanja.
- Arhivistička udruženja u Bosni i Hercegovini, u saradnji s arhivskim ustanovama i nadležnim resornim ministarstvima, trebali bi organizirati stalni arhivistički tečaj / kurs / seminar koji bi pratio razvoj arhivske djelatnosti i njene potrebe u našoj zemlji, kao i razvoj struke u regionu i Evropi. U tom pogledu definitivno bi se moralo uvesti reda i napraviti jedinstven program rada (što uključuje kompetentne predavače, izradu programa nastavnog gradiva, savremene teme, literaturu itd.), koji bi se onda mogao sprovoditi putem svih arhivskih ustanova u Bosni i Hercegovini, arhivističkih udruženja ili ministarstva (eventualno Arhivskog vijeća BiH, ukoliko bi došlo do njegovog formiranja), što je u suštini stvar političke volje i dogovora.
- Arhivska struka (služba i udruženja) pod hitno moraju da se pozabave pitanjima osiguranja dovoljnog broja stručnjaka u arhivima i registraturama, raspodjelom odgovornosti, uredskim poslovanjem, reguliranjem predaje arhivske i registraturne građe, dostupnosti spisa – kao odgovornosti podijeljene između stvaraoca i arhiva. Stalno usklađivati registraturno uredsko poslovanje s arhivskim uredskim poslovanjem.
- U saradnji s nadležnim ministarstvima, potrebno je tražiti adekvatna zakonska rješenja, odnosno upute i propise za pitanja elektronskih zapisa te hardverska i softverska rješenja koja bi se koristila u radu uprave i arhiva. Napredak informacijskih tehnologija mora pratiti i zakonska legislativa, a zajedno s njom i arhivska struka, odnosno služba u Bosni i Hercegovini.
- Uvođenje informacijskih tehnologija u radu baštinskih ustanova te digitalizacija kulturno-historijske građe / baštine koju prati adekvatno softversko rješenje. Arhivisti, bibliotekari i muzeolozi moraju također definirati svoj odnos prema pitanju slobodnog pristupa informacijama i građi te pitanju intelektualnih sloboda.
- Stvaranje kvalitetnije i šire arhivske mreže u Bosni i Hercegovini. Raditi na stvaranju uvjeta za otvaranje arhiva vjerskih institucija, univerzitetskih arhiva, privrednih arhiva, arhiva javnih medijskih servisa i sl.
- Također važan vid djelovanje jeste sindikalno djelovanje i preko istog izrada granskog kolektivnog ugovora u oblasti kulture – baštinskih ustanova, ali i uprave. Tim ugovorom (sistematizacijom) između ostalog regulirala bi se cjelokupna složenost svih poslova i radnih mjesta i stručnih zvanja u svim baštinskim ustanovama. Kvalitetnim kolektivnim ugovorom zaštitile bi se i očuvale djelatnosti u baštinskim ustanovama, a u skladu s razvojem novih tehnologija, dalo bi se poticaja razvoju novih poslova i zanimanja. Time bi se i vlade i ministarstva obavezali na sprovedbu istog.
- Pronaći pozitivan, proaktivan pristup institucijama vlasti kroz kvalitetno lobiranje i educiranje istih o važnosti, korisnosti i sadržaju baštniskih institucija. Ponuditi kvalitetne sadržaje medijima i putem istih „vršiti pritisak“ na institucije vlasti. Naći adekvatan pristup u alarmiranju javnosti kad su u pitanju trenutno stanje, rad i djelovanje baštinskih institucija.
- Učiti te koristiti iskustva drugih, naročito iskustva zemalja iz bližeg okruženja (Hrvatska, Slovenija i Srbija). Konkretizirati međunarodnu saradnju s kvalitetnim sadržajima, projektima i razmjenom. Pratiti, savladati te primjenjivati međunarodne arhivističke standarde. Pojačati saradnju s međunarodnim asocijacijama.
- — Zaimović, H., Osvrt na arhivsku struku u Bosni i Hercegovini: potreba za strategijom u arhivskoj djelatnosti / Rewiev of the Archival Profession in Bosnia and Herzegovina: The Need for a Strategy in Archival Activity, Glasnik Arhiva i Arhivističkog udruženja Bosne i Hercegovine, Arhivističko udruženje Bosne i Hercegovine, Sarajevo, XL / 2010., str. 25–48;
— Zaimović, H., Obrazovanje i edukacija kao dio strategije razvoja baštinskih ustanova u Bosni i Hercegovini / Education and training as part of a strategy for development of heritage institutions in Bosnia and Herzegovina; Tehnični in Vsebinski problemi klasičnega in elektronskega arhiviranja, 10. ZBORNIK referatov dopolnilnega izobraževanja s področij arhivistike, dokumentalistike in informatike v Radencih, Pokrajinski Arhiv Maribor, Maribor 2011., str. 101–112;
— Zaimović, H., Izrada statističkih i administrativnih obrazaca za arhivsku djelatnost u Bosni i Hercegovini, Glasnik Arhiva i Arhivističkog udruženja Bosne i Hercegovine, Arhivističko udruženje Bosne i Hercegovine, Sarajevo, XLI / 2011., str. 104–110. [↩] - Glasnik Arhivâ i Arhivističkog udruženja Bosne i Hercegovine, Arhivska praksa, Glasnik Udruženja arhivskih radnika Republike Srpske i Građa Arhiva BiH. [↩]