Na osnovu Zahteva za preuzimanje arhivske građe, Centar za socijalni rad sa domskim odeljenjem i dnevnim centrom za smeštaj starih i penzionera Novi Kneževac, kao predavalac na dalje čuvanje i upotrebu ustupio je arhivsku građu ove registrature Istorijskom arhivu Kikinda. Dokumentacija se odnosi na period od 1948. do 1978. godine. Radi jasnijeg uvida u sadržinu Fonda 364 detaljnije će biti obrađene samo neke od najzanimljivijih kategorija kao što su na primer Usvojenje i Maloletnička delikvencija koje, mogu oslikati situaciju u društvu posleratnog perioda u regionu.
Uvod
Na osnovu člana 349. Zakona o udruženom radu,1 člana 40. Zakona o socijalnoj zaštiti,2 člana 378. Statuta opštine Kanjiža,3 člana 196. i 214. Statuta opštine Novi Kneževac,4 člana 17. Statuta samoupravne interesne zajednice za socijalnu zaštitu opštine Kanjiža,5 i člana 22. Statuta samoupravne interesne zajednice za socijalnu zaštitu opštine Novi Kneževac,6 doneta je odluka o osnivanju Međuopštinskog centra za socijalni rad Kanjiža – Novi Kneževac.
Osnovna delatnost Centra bila je obezbeđivanje smeštaja i zbrinjavanje lica koja se nalaze “u stanju socijalne potrebe”. Zatim, osposobljavanje za rad i staranje o zapošljavanju lica u stanju socijalne potrebe, organizovano pružanje pomoći u kući kao i nega lica u stanju socijalne potrebe. U delatnost Centra podrazumevalo se i organizovanje i podsticanje aktivnosti od značaja za razvoj socijalne zaštite, praćenje i proučavanje pojava i problema u oblasti socijalne zaštite, organizovanje pomoći u dnevnom zbrinjavanju, društvenoj ishrani i korišćenju projekata za odmor, poslovi iz oblasti starateljstva i pružanje drugih usluga socijalne zaštite. Dok se, kao sporedna delatnost ove ustanove, ističe utvrđivanje prava na zdravstvenu zaštitu zdravstveno ne osiguranih lica.
Rad Službe socijalne zaštite – organa starateljstva odvijao se pri SO Novi Kneževac do 1977. godine kada je osnovan SIZ za socijalnu zaštitu. Nakon toga, osnovan je Međuopštinski centar za socijalni rad Kanjiža – Novi Kneževac i počeo je sa radom 01. 01.1982. godine koji je u tom obliku radio do 1989. godine. Iste godine osnovan je Centar za socijalni rad sa stacionarom pod nazivom “Mir” sa sedištem u Novom Kneževcu. Potom je 1992. godine osnovan Centar za socijalni rad za opštine Novi Kneževac i Čoka sa domskim odeljenjem i dnevnim centrom za penzonere i stara lica.
Korisnici Centra za socijalni rad
Kada je u pitanju Služba za porodični smeštaj i usvojenje korisnici mogu biti:
- deca i mladi smešteni u porodičnom smeštaju
- hraniteljske porodice
- kandidati za hraniteljstvo
- bračni i vanbračni parovi i pojedinci koji žele da usvoje dete
- deca i usvojitelji u periodu prilagođavanja
Hraniteljstvo je organizovan oblik zbrinjavanja dece koja iz različitih razloga ne mogu da žive u svojim prirodnim porodicama i podrazumeva smeštaj u drugu porodicu. Traje određen vremenski period – do razrešenja krizne situacije u biološkoj porodici, a najduže do osamostaljivanja deteta. Hraniteljstvo može biti standardno, specijalizovano, urgentno, povremeno.7
Usvojenje je trajni vid zaštite dece bez roditeljskog staranja. Dete dobija porodicu, a usvojitelji mogućnost da se ostvare kao roditelji i prošire svoju porodicu.8 Da bi neko ostvario pravo da bude usvojitelj ili hranitelj postoji procedura koja se u svakom Centru za socijalni rad mora ispoštovati. Tako na primer, kada je u pitanju potrebna dokumentacija u postupku utvrđivanja opšte podobnosti hranitelja i usvojitelja, neophodno je Centru podneti:
- Zahtev
- Izvod iz matične knjige rođenih
- Izvod iz matične knjige venčanih
- Uverenje o državljanstvu
- Lekarsko uverenje o zdravstvenom stanju
- Uverenje da nisu potpuno ili delimično lišeni roditeljskog prava
- Uverenje da nisu potpuno ili delimično lišeni poslovne sposobnosti
- Uverenje da nisu osuđivani za krivična dela u skladu sa čl. 100 stav 2. tačka 4.
- Uverenje da se protiv budućih usvojitelja ili hranitelja ne vodi istraga, odnosno da nije podignuta optužnica
- Kopija lične karte
- Potvrda o zaposlenju i mesečnim prihodima
- Potvrda o imovini
- Potvrda da nisu na evidenciji lica protiv kojih je određena mera zaštite od nasilja u porodici.
Registraturski sređen — Fond 364
Uvidom u sadržaj dosijea registrature pod nazivom SIZ za socijalnu zaštitu Novi Kneževac, registratura je u periodu od 1980. do 1990. godine redovno, iz godine u godinu slala prepise arhivske knjige. Izlučivanje unutar registrature obavljeno je samo jednom i uredno je prosleđen Zapisnik o izlučivanju bezvrednog registraturskog materijala broj 4/11 od 23.02.1993. godine. Izlučivanje je obavljeno za period od 1974. do 1987. godine.9
Nakon toga, u registar pasivnih registratura nadležnog Istorijskog arhiva Kikinda, zaveden je dosije broj 452, a otvoren dosije za registraturu Centar za socijalni rad sa domskim odeljenjem i dnevnim centrom za smeštaj starih i penzionera Novi Kneževac pod brojem 555. U prvom Zapisniku o stručnom nadzoru nad kancelarijskim poslovanjem navedene registrature, sačinjenog pod brojem 4/1 od 15.01. 1991. godine konstatovano je, između ostalog, da “imalac registraturskog materijala ima pravno nasleđeni registraturski materijal – arhivsku građu. Pravno nasleđeni registraturski materijal nastao je u radu Međuopštinskog centra za socijalni rad Kanjiža – Novi Kneževac u količini od 4.5 metara dužnih, graničnih godina od 1982. do 1989. godine.” Tom prilikom, takođe je konstatovano da “pravno nasleđeni registraturski materijal nema popis, odnosno arhivsku knjigu.”
Zapisnik o stručnom nadzoru broj 4/1 od 15.01.1991. g
Preuzimanje arhivske građe Centra
Na osnovu Zahteva za preuzimanje arhivske građe, Centar za socijalni rad sa domskim odeljenjem i dnevnim centrom za smeštaj starih i penzionera Novi Kneževac, kao predavalac na dalje čuvanje i upotrebu ustupio je arhivsku građu ove registrature, koja se odnosi na period od 1948. do 1978. godine. Prema Zapisniku “Obuhvaćene su registraturske jedinice iz evidentirane i sređene arhivske građe, što je sadašnji Centar za socijalni rad nasledio od Sreskog narodnog odbora – organa za starateljstvo Novi Kneževac (1948 – 1977) i od Samoupravne interesne zajednice za socijalnu zaštitu opštine Novi Kneževac (1977 – 1978)”.
Spisak sadrži sledeće kategorije: Usvojenje, Saglasnost za usvojenje dece, Lični dosijei stalnih staratelja u koje je uložena i evidencija o određivanju stalnih starateljstava te izveštaji staratelja o raspolaganju imovinom lica stavljenih pod starateljstvo, Zaštita odraslih sa evidencijom o upućivanju odraslih socijalno ugroženih lica u socijalne organizacije ili u porodični smeštaj, Zaštita omladine i porodice sa propisima koji prate tu vrstu zaštite, predmete o kategorizaciji dece ometene u psihičkom i fizičkom razvoju, evidenciju o upućivanju maloletnih lica u odgovarajuće specijalne škole, organizacije ili u porodični smeštaj, izveštaje o problemima vaspitno zapuštene dece i omladine. Zatim su preuzeti i predmeti koji svedoče o maloletničkoj delikvenciji, zaštiti imovine maloletnika, zaključivanje prevremenih brakova, socijalnoj i materijalnoj pomoći i drugo.
Radi jasnijeg uvida u sadržinu Fonda 364 detaljnije će biti obrađene samo neke od najzanimljivijih kategorija kao što su na primer Usvojenje i Maloletnička delikvencija koje, mogu oslikati situaciju u društvu posleratnog perioda u regionu. Takvih situacija, na žalost ima i danas, pa se možda, može uspostaviti i paralela između ovih kategorija u nama bliskoj prošlosti i danas.
Usvojenje
Najveći broj preuzetih predmeta svedoči o domskom i porodičnom smeštaju maloletnih lica – evidentirano je 30 takvih predmeta. Potom su značajni predmeti koji govore o mogućnosti starateljstva nad maloletnom ili odraslom osobom. U Fond 364 uložen je 21 dosije. Dokumentacija, u vezi sa usvajanjem detata ili dokumentacija koja govori o prodicama koje su bile prinuđene da koriste neku vrstu materijalne i socijalne pomoći – uložena je u 16 dosijea, koji se odnose na ovu vrstu tematike.
Usvojenje – predmeti koji su preuzeti iz Centra i svedoče o usvajanju dece posleratnog perioda morala su da sadrže molbu, izvod iz matične knjige rođenih usvojitelja, izvod iz matične knjige venčanih, kao i lekarsko uverenje u kome lekar specijalista, Srpskog lekarskog društva, izdaje svoje mišljenje.
Tako na primer, mišljenje lekara specijaliste za jednog od usvojitelja glasio je „ današnjeg dana pregledao sama gore imenovanog i našao sam da je telesno i duševno zdrav, i da ne boluje ni od kakvih zaraznih bolesti, pa sam mišljenja da sa zdravstvenog gledišta, nema prepreka da mu se dozvoli usvojenje detata. “Takođe, uvidom u sadržaj dosijea prilaže se i lekarsko uverenje detata “Anamneza: oseća se zdravom. Nije bolovala od težih bolesti niti od zaraznih bolesti. Nalaz: srednje visine, srednje razvijenosti i hranjenosti, dobro vidi i čuje, srce pluća i svi ostali unutrašnji organi kao i živčani sistem i duševno stanje te organi za kretanje bez bolesnih pojava. Ne boluje od trahome, niti od tuberkoloze niti od bilo kakve druge zarazne bolesti. Dijagnoza i mišljenje je: na osnovu gornjeg nalazim da je pregledana telesno i duševno zdrava i da ne boluje ni od kakavih zaraznih bolesti pa, sa zdravstvenog gledišta, nema prepreka da bude usvojena.”
Usvojitelju je takođe trebalo i uverenje Narodnog odbora opštine Novi Kneževac “kojim se, od strane ovog narodnog Odbora opštine tvrdi da će NN, službenik iz Novog Kneževca s obzirom na njegovo dosadašnje vladanje pravilno vršiti dužnost staraoca usvojioca maloletne NN.”
U dosije usvojitelja uložena je i izjava roditelja koji daju na usvajanje svoje dete. “Mi dole potpisani voljni smo da se naše dete usvoji — posini po službeniku povjereništva unutrašnjih poslova kotara Novi Kneževac. Ovu izjavu dajemo bez ičijeg nagovara, već iz želje da se naše dijete bolje odgaji i školuje po stricu našeg djeteta, a niti postoji koji razlog iz koristoljublja. Izjavu priznajemo za svoju i kao takovu vlastoručno potpisujemo”.
Prilikom usvajanja, u sadržaj dosijea, uložen je i Zapisnik sačinjen kod Saveta za narodno zadravlje i socijalnu politiku NO sreza u Novom Kneževcu, “a po predmetu usvojenje maloletnice”. Nakon potpisanog Zapisnika od strane usvojitelja, njenih roditelja ali i dvojice svedoka maloletna NN pripala je stricu na dalju brigu i staranje. Usvojioci su tom prilikom izjavili: “maloletnu NN usvajamo iz razloga što je negujemo i vaspitamo od njene druge godine, zavoleli smo je kao svoje dete, jer u braku nismo imali dece, nju smatramo kao svoje dete i ubuduće je želimo tako smatrati, podizati i vaspitati.” Istim Zapisnikom usvojioci su izjavili da “posle njihove smrti svu imovinu koju budu imali kako pokretnu tako nepokretnu nasleđuje usvojenik”.
Posle uzetih izjava od strane usvojioca, sekretar NO sreza je pročitao odredbe Zakona o usvojenju i to čl. 17. 18. i 19. našavši da su ispunjeni svi uslovi koji se po Zakonu traže i da je želja zainteresovanih slobodno pred nadležnim organom izražena, te da je ovo usvojnje u svemu korisno po usvojenicu i da je u smislu čl. 13. Zakona o usvajanju — ZAKLJUČENO, pročitano, protumačeno i potpisano bez primedbe. Navedeni Zapisnik datira iz 1955. godine.
Međutim, u dosije je 1963. godine uloženo i Rešenje Narodnog odbora opštine Zadar, Odjela za narodno zdravlje i socijalnu zaštitu po kome se raskida Ugovor o usvojenju. Naime, usvojitelji su zatražili “prestanak usvojenja, a kao razlog tome je što je usvojenica otišla od svojih usvojitelja kolovoza 1957. godine izjavivši da želi da se vrati roditeljima i kod njih ostane.” Na Zapisniku saslušanja usvojenica je izjavila “da je voljna da raskine ugovor o usvojenju pošto je završila školu i nalazi se zaposlena u rodnom mjestu a pored toga je dostigla punoljetstvo”.
Fond 364 primljen je, na osnovu Zapisnika o primopredaji arhivske građe broj 11/1 od 11.02.2009. godine u registraturski sređenom stanju.
Dokumentacija koja je primljena u celini je arhivska građa sa trajnim rokom čuvanja. Primljene su sledeće kategorije
- Domski i porodični smeštaj maloletnika (30 predmeta)
- Usvojenje (16 predmeta)
- Starateljstvo (21 predmet)
- Materijalno obezbeđenje porodice (16 predmeta)
- Smeštaj punoletnih lica u ustanovu socijalne zaštite ili drugu porodicu (4 predmeta)
- Maloletni prestupnici (10 predmeta)
- Kategorizacija – smeštaj u internat (11 predmeta)
- Matične knjige (3 knjige)
- Zaštita imovine maloletnih lica (9 predmeta)
- Brakorazvodni spor (5 predmeta)
- Osposobljavanje za rad (3 predmeta)
- Ugovor o doživotnom izdržavanju (2 predmeta)
- Prevremeni brak maloletnog lica (2 predmeta)
- Otpust od državljanstva ( 1 predmet)
Maloletnička delikvencija
Od deset preuzetih predmeta, koji svedoče o maloletničkoj delikvenciji, može se konstatovati da je “procedura” usled ustanovljene maloletničke delikvencije, skoro ista kod svih prestupnika.
Tako na primer, uložena je zanimljiva ekspertiza socijalnog radnika, u kojoj se od strane suda, traži stručno mišljenje Skupštine opštine Novi Kneževac, organa starateljatva. Pored osnovnih podataka o imenu i prezimenu, datumu rođenja i konstataciji imena i prezimena majke i da je otac deteta nepoznat navodi se da je “imenovani rođen u vreme kada je njegova majka imala 19 godina. S obzirom da nije bila u radnom odnosu, niti ekonomski situirana sin je smešten u drugu porodicu na teret SO Novi Kneževac gde je ostao do svoje druge godine. Uz pomoć organa strateljstva majka je dobila posao u ciglani gde je radila oko godinu dana. Ubrzo upoznaje NN s kojim stupa u brak. Zajednički su se o njemu brinuli kao o njegovom vaspitanju tako i o odgoju”. U ekspertizi se navodi da je maloletnik u nižim razredima osnovne škole bio vrlo dobar đak da je u petom malo popustio u učenju, a u šestom razredu je “izgubiio” godinu. Socijalni radnik je bio mišljenja “da je greška učinjena od strane roditelja prilikom nastupanja puberteta. Majka je počela njegov rad, stavove, mišljenje da potcenjuje te se osećao napuštenim i zanemarenim. U cilju da privuče njihovu pažnju na sebe, da postane interesantan, pobegao je od kuće i škole. Pošto je pronađen i vraćen kući, umesto da mu se posvetilo malo vremena, da su mu dati dobri saveti – trebalo je sa njim razgovarati kao sa starijom osobom – njegova ličnost je povređena i slomljena batinama. Njegov revolt na takvo ponašanje roditelja dostigao je kulminaciju i on počinje da se sveti. Tada je pobegao od kuće, prethodno krade novac iz škole, od kuće i gde god mu se ukaže prilika. Neprestano bež,i sa ciganima se sprijateljio gde je spavao i sakrivao se po nedelju dana. Odlazi u napuštene kolibe, salaše, tamo takođe sedi sam ili mu se ponekad približe neka nevaspitana deca i prave razne seanse, skandale.” U dopisu socijalnog radnika se dalje navodi da je dete povremeno od kuće uzimalo veće svote novca i s drugom odlazio u Suboticu, skitao sve dok ga milicija ne bi uhvatila i vratila kući. Jednom prilikom je pobegao u Beograd, “tamo su takođe uhvaćeni smešteni u prihvatilištu dok ih roditelji nisu doveli nazad. Po povratku kući uzimao je novac iz škole, džepario po kaputima i isti novac trošio po kafanama gde se kuglao i sedeo do kasno u noć. U nekoliko navrata je bio pozvan od strane organa starateljstva na razgovor.” Zaključak socijalnog radnika je da je dovoljno vremena provedeno uz razgovor, davanju saveta i “slušanju detetovih ispovesti”, da je dete davalo obećanja da će se popraviti, mirovalo nekoliko dana a potom nastavljao po starom. “Čak se i sudiji za prekršaje javljao svakog dana pre polaska u školu. Dobijao je razne zadatke. Roditeljima je savetovano da sa detetom pokušaju lepo da pričaju. Međutim, majka tvrdi da sa njim više ne može ništa da se postigne. S obzirom da nije pohađao školu, da je bežao od kuće i da se odavao skitnji Organ starateljstva je, na inicijativu roditelja, pokušao da se maloletnik smesti u Dom za vaspitanje dece i omladine u Novom Sadu.”
Majka međutim, u poslednjem momentu povlači takvu odluku i pismeno daje obrazloženje da se dete popravilo, da sluša, da nije kao ranije. Zato Organ starateljstva predlaže da se imenovanom maloletniku izrekne mera pojačanog nadzora Organa starateljstva, te ukoliko se ispostavi da to nije dovoljno, ovaj Organ bi izvestio sud i tražio da se mera zameni za strožiju, odnosno da se dete uputi u vaspitni dom.
Potom je u doisije uloženo doneto Rešenje kojim se izriče Vaspitna mera pojačanog nadzora od strane Organa starateljstva SO Novi Kneževac. Nakon toga Opštinski sud Novi Kneževac nalaže Organu starateljstva da “se u pripremnom postupku utvrde sve okolnosti koje su od uticaja za ocenu njegove duševne razvijenosti i da se razjasne uslovi njegovog dosadašnjeg života u porodici i sredini u kojoj je živeo. Prikupiti podatke o socijalnim, ekonomskim i drugim prilikama porodice maloletnika, podatke o tome kakvoj se sredini maloletnik vaspitavao i kretao van porodice i koliko je ona bila od uticaja na njegovo dosadašnje vaspitanje. Posebno prikupite podatke o psihičkim svojstvima ovog maloletnika i osobinama koje odlikuju njegovu ličnost. Sve gornje podatke sredite, sačinite izveštaj i dostavite na gornji broj, a u njemu iznesite svoje mišljenje i predlog o tome koje bi maloletničke snakcije trebalo izreći ovom maloletniku u cilju njegove resocijalizacije.”
Socijalni radnik sačinio je ekspertizu i zbog ranije ustanovljenog, ali i zbog činjenice da se dete nije popravilo, socijalni radnik je bio “mišljenja da se dete uputi u popravni dom.”
Dete je upućeno na trogodišnje izdržavanje u Vaspitno — popravni dom za maloletnike Kruševac.
Zaključak
Na osnovu gore pomenutog Zakona o zaštiti podataka ličnosti, zaštita podataka o ličnosti obezbeđuje se svakom fizičkom licu, bez obzira na državljanstvo i prebivalište, rasu, godine života, pol, jezik, veroispovest, političko i drugo uverenje, nacionalnu pripadnost, socijalno poreklo i status, imovinsko stanje, rođenje, obrazovanje, društveni položaj ili druga lična svojstva. Cilj Zakona je da se svakom fizičkom licu obezbedi ostvarivanje i zaštita prava na privatnost. Na osnovu člana 5. gore pomenutog Zakona, arhivima je omogućena obrada ovakvih fondova, ali po jasno definisanoj proceduri.
Zbog osetljivosti dokumenata i na osnovu Zakona o zaštiti podataka ličnosti ova vrsta arhivske građe nije dostupna svim istraživačima. Neophodno je podneti Zahtev za obaveštenje u pismenom obliku, a “rukovalac”, dakle osoba koja je u prilici da izda ovakvu vrstu građe, na uvid može izuzetno prihvatiti i usmeni zahtev, iz razloga efikasnosti i ekonomičnosti. Zahtev mora da sadrži: podatke o identitetu podnosioca (ime i prezime, ime jednog roditelja, datum i mesto rođenja, jedinstveni matični broj građana), adresu prebivališta, odnosno boravišta, kao i druge podatke neophodne za kontakt. Zahtev koji podnosi zakonski naslednik umrlog lica sadrži i podatke o identitetu umrlog. Uz zahtev se prilaže izvod iz matične knjige umrlih, kao i dokaz o srodstvu podnosioca sa umrlim. Zbog osetljivosti sadržaja ovakve vrste dokumentacije “rukovalac” je dužan da u potpunosti ispoštuje ovu, Zakonom predviđenu proceduru.
Prilog 1:
- Zakonska i podzakonska akta koja se sprovode u radu Cenatara za socijalni rad na području Republike Srbije:
- Zakon o socijalnoj zaštiti
- Porodični zakon
- Pravilnik o organizaciji, normativima i standardima rada Centra za socijalni rad
- Zakon o maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj zaštiti maloletnih lica
- Zakon o radu
- Zakon o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja
- Zakon o zaštiti podataka o ličnostima
- Zakon o zabrani diskriminacije
- Odluka o ostvarivanju prava u oblasti socijalne zaštite
- Zakon o javnim nabavkama
- Zakon o zabrani pušenja u zatvorenim prostorijama
- Službeni list SFRJ 53/76 [↩]
- Službeni list SAP Vojvodina br. 23/76 [↩]
- Službeni list opštine br. 3/74 [↩]
- Službeni list opštine br. 2/74 i 2/78 [↩]
- Službeni list opštine Kanjiža br. 2/79 [↩]
- Službeni list opštine br. 7/75 i 2/76 [↩]
- Zakon o socijalnoj zaštiti Sl. glasnik RS 24/2011 [↩]
- Isto [↩]
- Dosije registrature broj 452,SIZ za socijalnu zaštitu Novi Kneževac, sadržaj dosijea registrature [↩]