Obavijesna pomagala za fondove zdravstva na primjeru Državnog arhiva u Zagrebu

U Držav­no­me arhi­vu u Zagre­bu čuva se ukup­no 17 fon­do­va pod kla­som F – Zdrav­s­tvo i soci­jal­ne usta­no­ve. Od toga se naj­ve­ći broj fon­do­va, njih 8, odno­si na fon­do­ve koji su kla­si­fi­ci­ra­ni kao zdrav­s­tve­ne usta­no­ve. U tek­s­tu će biti rije­či o valo­ri­za­ci­ji gra­di­va zdrav­s­tve­nih usta­no­va te o moguć­nos­ti­ma koje ono daje za istra­ži­va­nje. Opi­sa­ti će se rad na izra­di oba­vi­jes­nih poma­ga­la za fon­do­ve zdrav­s­tva i dati neko­li­ko smjer­ni­ca koje su zajed­nič­ke obra­di i opi­su svih fon­do­va zdrav­s­tve­nih usta­no­va.

I. Fon­do­vi

Držav­ni arhiv u Zagre­bu je, uz Držav­ni arhiv u Vara­ždi­nu,1 arhiv s naj­ve­ćim bro­jem fon­do­va pod kla­som F- Zdrav­s­tvo i soci­jal­ne usta­no­ve. U Držav­nom arhi­vu u Zagre­bu čuva se ukup­no 17 fon­do­va pod tom kla­som. Od toga se naj­ve­ći broj fon­do­va odno­si na pod­k­la­su F.1.1. Kli­ni­ke i bol­ni­ce, gdje se nala­zi pet fon­do­va2 .  U pod­k­la­si F.1.3. nala­zi se jedan fond. 3

U pod­k­la­si F.1.4. Zdrav­s­tve­ne sta­ni­ce / Ordi­na­ci­je opće medi­ci­ne nala­ze se dva fon­da4 , pod F.2. Lje­kar­ne jedan fond5 , jedan fond pod F.4.4. Usta­no­ve za reha­bi­li­ta­ci­ju6 , četi­ri fon­da pod F.4.5. Dje­čji domo­vi i siro­ti­šta7 , dva fon­da Zavo­da i zak­la­da dobro­tvor­nog karak­te­ra (F.4.6.)8 i jedan fond koji je kla­si­fi­ci­ran u soci­jal­nim usta­no­va­ma pod Osta­lo (F.4.7.).9

Ovdje će biti govo­ra o obra­di i opi­su te izra­di oba­vi­jes­nih poma­ga­la za fon­do­ve zdrav­s­tve­nih usta­no­va i služ­bi koje su dje­lo­va­le u 19. i u prvoj polo­vi­ci 20. sto­lje­ća, dok se neće detalj­ni­je obra­đi­va­ti soci­jal­ne usta­no­ve te zavo­di i zak­la­de dobro­tvor­nog karak­te­ra kao ni lje­kar­ne niti zdrav­s­tve­ne usta­no­ve osno­va­ne u dru­goj polo­vi­ci 20. sto­lje­ća .((U Držav­nom arhi­vu u Zagre­bu samo je jedan takav fond — Zavod za jav­no zdrav­s­tvo gra­da Zagre­ba))

To su fon­do­vi slje­de­ćih usta­no­va:

1.    HR-DAZG-243 Zak­lad­na bol­ni­ca u Zagre­bu, 1844.–1848., 1884.–1952.; 33.4 d/m

Naj­sta­ri­ja bol­ni­ca u Zagre­bu (u današ­njem smis­lu te rije­či) koja je svo­jim radom zapo­če­la već 1804. kao Bol­ni­ca milo­srd­ne bra­će. Bol­ni­ca je pro­gla­še­na jav­nom i općom bol­ni­com, a od 1916. godi­ne je u vlas­niš­tvu gra­da Zagre­ba. Ova je bol­ni­ca bila prva medi­cin­sko-nas­tav­na usta­no­va u ovom dije­lu Hrvat­ske. Godi­ne 1831. u toj je bol­ni­ci oku­list Ivan Sza­bo oba­vio prvu ope­ra­ci­ju (rek­li­na­ci­ju) kata­rak­te. U njoj su tije­kom vre­me­na radi­li mno­gi istak­nu­ti lijeć­ni­ci: Rudolf Lam­prec­ht, Ivan Sza­bo, Alek­san­dar Mra­ović ml., Josip Fon, Vin­ko Lušić Mat­ko­vić, Jan­ko Thi­er­ry, Pavao Ćulu­mo­vić i dr. Od 1918. bol­ni­ca nosi ime Opća jav­na zak­lad­na bol­ni­ca pod držav­nom upra­vom u Zagre­bu ili Zak­lad­na bol­ni­ca. Godi­ne 1919. dr. Ivan Her­zog osno­vao je Odjel za živ­ča­ne i dušev­ne boles­ti, prvi takav odjel u Hrvat­skoj. Pri odje­lu je 1935. osno­vao prvu men­tal­no­hi­gi­jen­sku usta­no­vu u Hrvat­skoj- Sta­ni­cu za psi­ho­hi­gi­je­nu. Godi­ne 1920. dr. Vla­di­mir Ćepu­lić osno­vao je Odjel za tuber­ku­lo­zu, a 1921. prvi anti­tu­ber­ku­loz­ni dis­pan­zer u sje­ver­noj Hrvat­skoj. Nakon Dru­gog svjet­skog rata Zak­lad­na bol­ni­ca (tada Držav­na bol­ni­ca na Sv. Duhu) pre­ime­no­va­na je u Opću bol­ni­cu «dr. Josip Kaj­feš».

2.    HR-DAZG-240 Bol­ni­ca milo­srd­nih ses­ta­ra u Zagre­bu 1878./1949.; 51.5 d/m

Jed­na od prvih zagre­bač­kih bol­ni­ca, radom je zapo­če­la 1846. godi­ne. Otvo­ri­le su je ses­tre milo­srd­ni­ce, a od 1873. godi­ne pro­gla­še­na je jav­nom i općom bol­ni­com. U njoj su tije­kom vre­me­na osno­va­ni raz­ni odje­li, od kojih su neki bili prvi tak­ve vrste u Hrvat­skoj (1904. Dje­čji odjel), a neki će pre­ras­ti u naj­ve­će odje­le te vrste u jugo­is­toč­noj Euro­pi (Očni odjel). U pros­to­ru Bol­ni­ce, pod vod­stvom dr. Lju­de­vi­ta Jura­ka, 1913. je osno­va­na Pro­sek­tu­ra jav­nih zdrav­s­tve­nih zavo­da gra­da Zagreba.U bol­ni­ci je od nje­nog osnu­ta­ka radio čitav niz istak­nu­tih liječ­ni­ka kao što su Dra­gu­tin Mašek, Rado­van Mar­ko­vić, Kurt Hühn, Lju­de­vit Jurak i dr. Bol­ni­ca je razvo­jem svo­jih dje­lat­nos­ti, pri­je Prvog svjet­skog rata pos­ta­la jed­nim od naj­poz­na­ti­jih medi­cin­skih cen­ta­ra ne samo u Hrvat­skoj, nego i u jugo­is­toč­noj Euro­pi. Bol­ni­ca je osta­la vlas­niš­tvo milo­srd­nih ses­ta­ra Sv. Vin­ka Paul­skog, sve do 1. svib­nja 1948., kada je Zako­nom o naci­ona­li­za­ci­ji preš­la pod upra­vu Grad­skog narod­nog odbo­ra i poče­la pos­lo­va­ti pod nazi­vom “Opća bol­ni­ca narod­nog hero­ja dra Mla­de­na Sto­ja­no­vi­ća”.

3.    HR-DAZG-961 Bol­ni­ca za zaraz­ne boles­ti u Zagre­bu 1919.–1946.; 6.4 d/m
4.    HR-DAZG-962 Kra­ljev­ska zemalj­ska orto­ped­ska bol­ni­ca 1915.–1931.; 1 d/m
5.    HR-DAZG-241 Mer­ku­rov sana­to­rij u Zagre­bu 1928./1946.; 2 d/m
6.    HR-DAZG-233 Grad­ski dje­čji ambu­la­to­rij u Zagre­bu 1908./1948.; 15.6 d/m

Dje­čji ambu­la­to­rij, prva soci­jal­na medi­cin­ska ins­ti­tu­ci­ja za zašti­tu dje­ce u biv­šoj Jugos­la­vi­ji, otvo­ren je 1. siječ­nja 1908. Rad ambu­la­to­ri­ja već je od počet­ka išao u dva smje­ra: otvo­re­na je bes­plat­na ordi­na­ci­ja za boles­nu dje­cu,  te stvo­re­na sis­te­mat­ska zašti­ta dojen­ča­di i male dje­ce. Godi­ne 1931., rad Grad­skog dje­čjeg ambu­la­to­ri­ja bio je već tako obi­man da je sadr­ža­vao ove usta­no­ve: Kra­ljev­ski držav­ni dje­čji dis­pan­zer, Grad­ski dje­čji ambu­la­to­rij u užem smis­lu, Mli­ječ­na kuhi­nja, Dom za dojen­čad i maj­ke, Savje­to­va­li­šte za maj­ke, Savje­to­va­li­šte za pita­nje odgo­ja dje­ce, Kolo­ni­je za dojen­čad i malu dje­cu. Grad­ski dje­čji ambu­la­to­rij je 1946. godi­ne, po nalo­gu Minis­tar­stva narod­nog zdrav­lja, pre­ime­no­van u Grad­ski dje­čji dis­pan­zer. Godi­ne 1954. dis­pan­ze­ri pos­ta­ju sas­tav­ni dije­lo­vi Domo­va narod­nog zdrav­lja.

7.    HR-DAZG-242 Škol­ska polik­li­ni­ka u Zagre­bu 1924.–1946. 3.4 d/m
8.    HR-DAZG-237 Sre­diš­nji ured ses­ta­ra pomoć­ni­ca u Zagrebu 1930.–1946.; 12.2 d/m10

II. Gra­di­vo

slika_Gradski djecji ambulatorijGra­di­vo fon­do­va ovih zdrav­s­tve­nih usta­no­va u Držav­nom arhi­vu u Zagre­bu potje­če iz raz­dob­lja od sre­di­ne 19. sto­lje­ća sve do sre­di­ne 20. sto­lje­ća, no veći­na gra­di­va nas­ta­la je u prvoj polo­vi­ci 20. sto­lje­ća. Iako se radi o malom bro­ju fon­do­va, oni sadr­že ukup­no čak 125,5 d/m gra­di­va. Od spo­me­nu­tih fon­do­va naj­bo­lje je saču­va­no gra­di­vo Zak­lad­ne bol­ni­ce i Bol­ni­ce milo­srd­nih ses­ta­ra u Zagre­bu, ukup­no oko 85 d/m .
Zdrav­s­tve­ne usta­no­ve čiji se fon­do­vi nala­ze u Držav­nom arhi­vu u Zagre­bu bile su uglav­nom pod nad­lež­noš­ću Grad­skog pogla­var­stva u Zagre­bu, no neke su od svog osnut­ka (npr. Škol­ska polik­li­ni­ka) ili nak­nad­no (npr. Bol­ni­ca za zaraz­ne boles­ti) doš­le pod držav­nu nad­lež­nost.

Što se tiče valo­ri­za­ci­je gra­di­va, radi se uglav­nom o fon­do­vi­ma 3. kate­go­ri­je, uz jedan fond 2. kate­go­ri­je, a to je Grad­ski dje­čji ambu­la­to­rij u Zagre­bu, koji je tu ozna­ku zas­lu­žio kao prva soci­jal­no-medi­cin­ska usta­no­va za zašti­tu dje­ce na podru­čju Hrvat­ske (kao i biv­še Jugos­la­vi­je).

Gra­di­vo zdrav­s­tve­nih usta­no­va sas­to­ji se od neko­li­ko glav­nih cje­li­na11 :

  1. OPĆA DOKUMENTACIJA, nas­ta­la admi­nis­tra­tiv­nim pos­lo­va­njem usta­no­ve (kao što su regis­tra­tur­na poma­ga­la, spi­si sre­đe­ni po bro­ju urudž­be­nog zapis­ni­ka, okruž­ni­ce, pred­met­ni spi­si itd.)
  2. DOKUMENTACIJA O ZAPOSLENICIMA (osob­ni­ci, knji­ge evi­den­ci­je zapos­le­ni­ka, služ­be­ni lis­to­vi i sl.)
  3. DOKUMENTACIJA O PACIJENTIMA (kao što su matič­ne knji­ge paci­jen­ta­ta, pri­jam­ni zapis­ni­ci, povi­jes­ti boles­ti, knji­ge ope­ra­ci­je, knji­ge ambu­lan­te, knji­ge otpus­ta itd.) ili Doku­men­ta­ci­ja o zdrav­s­tve­nom ili soci­jal­no-zdrav­s­tve­nom radu (Medi­cin­ska doku­men­ta­ci­ja ili Soci­jal­no-medi­cin­ska doku­men­ta­ci­ja).
  4. FINANCIJSKA I RAČUNOVODSTVENA DOKUMENTACIJA (pro­ra­ču­ni, knji­ge bol­no-ops­kr­b­nih tro­ško­va, glav­ne knji­ge, bla­gaj­nič­ke knji­ge itd.)
  5. OSTALA DOKUMENTACIJA (foto­gra­fi­je, kata­log knji­ga liječ­nič­ke bibli­ote­ke i sl.)

III. Moguć­nos­ti za istra­ži­va­nje

U skla­du s pove­ća­njem inte­re­sa za druš­tve­nu povi­jest u pro­tek­lih 20-ak godi­na, u zad­nje se vri­je­me može pra­ti­ti i poja­čan inte­res za istra­ži­va­nje povi­jes­ti zdrav­s­tva u Hrvat­skoj. S obzi­rom na činje­ni­cu da za neke od ovdje nave­de­nih usta­no­va ne pos­to­ji ni povi­jes­na mono­gra­fi­ja koja bi fak­to­graf­ski pokri­va­la nji­hov rad, ova su povi­jes­na istra­ži­va­nja još na samom začet­ku.

Osim za istra­ži­va­nja povi­jes­ti zdrav­s­tva, napo­se povi­jes­ti zdrav­s­tve­nih ins­ti­tu­ci­ja, gra­di­vo zdrav­s­tve­nih usta­no­va koris­ti se i za:
1. istra­ži­va­nje žrta­va Dru­gog svjet­skog rata (Tre­nut­no se pro­vo­di pro­jekt istra­ži­va­nja žrta­va Dru­gog svjet­skog rata pod inge­ren­ci­jom Hrvat­skog držav­nog arhi­va. Za potre­be tog istra­ži­va­nja u Čita­oni­ci Držav­nog arhi­va u Zagre­bu pre­gle­da­va se i gra­di­vo zagre­bač­kih zdrav­s­tve­nih usta­no­va. Koris­te se matič­ne knji­ge, pri­jam­ni zapis­ni­ci, knji­ge umr­lih paci­je­na­ta i dr.)
2. istra­ži­va­nje poda­ta­ka o poje­di­nim istak­nu­tim oso­ba­ma (npr. A.B. Šimić umro je u zagre­bač­koj Zaraz­noj bol­ni­ci).
Ovo gra­di­vo tako­đer može pos­lu­ži­ti i za:
3. gene­alo­ška istra­ži­va­nja, budu­ći da obi­lu­je osob­nim poda­ci­ma, naro­či­ti matič­ne knji­ge i pri­jam­ni zapis­ni­ci paci­je­na­ta u koji­ma se mogu naći poda­ci ne samo o datu­mu i mjes­tu rođe­nja, pone­kad vjen­ča­nja i brač­nom part­ne­ru, zatim o mjes­tu pre­bi­va­nja, zapos­le­nju, datu­mu smr­ti, a pone­kad i poda­ci o nje­go­vim rodi­te­lji­ma i dje­ci. Naža­lost, ovo se gra­di­vo jako rijek­t­ko koris­ti u svr­he rodos­lov­nih istra­ži­va­nja zato što su poda­ci o neči­jem lije­če­nju u bol­ni­ci uglav­nom sla­bo poz­na­ti nje­go­vim potom­ci­ma.
Gra­di­vo zdrav­s­tve­nih usta­no­va može tako­đer pos­lu­ži­ti i za rje­ša­va­nje imo­vin­sko-prav­nih i dru­gih zah­tje­va stra­na­ka, kao što su:
4. zah­tje­vi za doka­zi­va­njem sta­tu­sa voj­ne oso­be u Dru­gom svjet­skom ratu. Taj se sta­tus može doka­za­ti i pre­ko bol­nič­ke doku­men­ta­ci­je jer je u matič­nim knji­ga­ma, pri­jam­nim zapis­ni­ci­ma paci­je­na­ta i drug­dje upi­sa­na i pri­pad­nost paci­jen­ta voj­noj pos­troj­bi.12
5. zah­tje­vi za medi­cin­skom doku­men­ta­ci­jom o lije­če­nju (ali tak­vih je zah­tje­va vrlo malo, budu­ći da se u Držav­nom arhi­vu u Zagre­bu uglav­nom nala­zi doku­men­ta­ci­ja nas­ta­la do 1945. godi­ne.)

IV. Obra­da gra­di­va

Sre­đi­va­nje

Pri­li­kom revi­zi­je gra­di­va, u raz­dob­lju od 2006. – 2010. godi­ne, namet­nu­la se potre­ba za  nje­go­vom detalj­ni­jom sadr­žaj­nom obra­dom i opi­som. Novi stan­dard ISAD(G) pred­la­gao je nado­pu­nu pos­to­je­ćih oba­vi­jes­nih poma­ga­la novim ele­men­ti­ma opi­sa, a moguć­nost elek­tro­nič­kog pre­tra­ži­va­nja opi­sa fon­do­va na inter­ne­tu (full text sear­ch) tra­ži­la je da se detalj­ni­je sadr­žaj­no opi­še samo gra­di­vo i nje­gov stva­ra­telj. 13
Napu­šte­na je podje­la na knji­ge i spi­se i uve­de­na je podje­la na cje­li­ne koje sadr­žaj­no pri­ka­zu­ju rad stva­ra­te­lja fon­da. Opće­ni­tu she­mu sre­đi­va­nja pred­stav­lja podje­la na već spo­me­nu­te cje­li­ne:

  1. Opća doku­men­ta­ci­ja
  2. Doku­men­ta­ci­ja o paci­jen­ti­ma (ili Soci­jal­no-medi­cin­ska doku­men­ta­ci­ja, Doku­men­ta­ci­ja o zdrav­s­tve­no – soci­jal­nom radu i sl.)
  3. Doku­men­ta­ci­ja o zapos­le­ni­ci­ma
  4. Finan­cij­ska i raču­no­vod­stve­na doku­men­ta­ci­ja
  5. Osta­lo

Unu­tar sva­ke od cje­li­na gra­di­vo je uglav­nom sre­đe­no kro­no­lo­ški, dok su opći spi­si sre­đe­ni pre­ma bro­je­vi­ma urudž­be­nog zapis­ni­ka. Pred­met­ni spi­si, tj. oni koji su izdvo­je­ni iz cje­li­ne općih spi­sa zbog bav­lje­nja istim pred­me­tom, ostav­lje­ni su u seri­ji Opća doku­men­ta­ci­ja ili su uvr­šte­ni u sadr­žaj­no pri­pa­da­ju­će cje­li­ne (npr., ako je veli­ki broj spi­sa koji se odno­se na pos­lo­ve oko bol­nič­kog per­so­na­la izdvo­jen iz općih spi­sa, njih se može uvr­sti­ti u seri­ju Doku­men­ta­ci­ja o zapos­le­ni­ci­ma).
U slu­ča­ju da je u usta­no­vi dje­lo­va­lo više odje­la čije je gra­di­vo saču­va­no u fon­du, njih tre­ba izdvo­ji­ti u poseb­ne cje­li­ne i slo­ži­ti redos­li­je­dom kako su nas­ta­li, odnos­no pre­ma bro­je­vi­ma koje su nosi­li u unu­tar­njoj orga­ni­za­ci­ji usta­no­ve, ako ih je mogu­će usta­no­vi­ti.

Pri­mjer pla­na sre­đi­va­nja fon­da HR-DAZG-243 Zak­lad­na bol­ni­ca u Zagre­bu:

Gra­di­vo je gru­pi­ra­no u slje­de­će seri­je:

  1. Opća doku­men­ta­ci­ja — Regis­tra­tur­na poma­ga­la, 1920.–1950., 50 knj.
  2. Doku­men­ta­ci­ja o paci­jen­ti­ma, 1844.–1848., 1884.–1952., 603 knj., 11 kut., 4 omo­ta
  3. Finan­cij­ska i raču­no­vod­stve­na doku­men­ta­ci­ja, 1918.–1952., 181 knj.
  4. Osta­lo, 1922./1952., 4 knj., 2 omo­ta

Seri­ja ad. 1 dije­li se na:

1.1. Kaza­la urudž­be­nih zapis­ni­ka
1.1. Urudž­be­ni zapis­ni­ci

Seri­ja ad 2) dije­li se na:

2.1. Doku­men­ta­ci­ja o paci­jen­ti­ma — za cije­lu bol­ni­cu
2.2. Doku­men­ta­ci­ja o paci­jen­ti­ma — za poje­di­ne odje­le

Pod­se­ri­ja 2.1. dije­li se na slje­de­će cje­li­ne:

2.1.1. Matič­ne knji­ge
2.1.2. Knji­ge umr­lih
2.1.3. Knji­ge otpus­ta
2.1.4. Pri­jam­ni zapis­ni­ci
2.1.5.Ostale knji­ge za evi­den­ci­ju paci­je­na­ta

Pod­se­ri­ja 2.2. dije­li se na slje­de­će cje­li­ne:

2.2.1. Inter­ni odjel (I. odjel)
2.2.2. Kirur­ški odjel (II. odjel)
2.2.3. Očni odjel (III. odjel)
2.2.4. Odjel za živ­ča­ne i dušev­ne boles­ti
2.2.5. Oto­ri­no­la­rin­go­lo­ški odjel
2.2.6. Gine­ko­lo­ški odjel
2.2.7. Orto­ped­ski odjel
2.2.8. Zub­ni odjel
2.2.9. Cen­tral­ni labo­ra­to­rij
2.2.10. Haema­to­lo­gi­ja
2.2.11. Pas­te­urov zavod

Seri­ja ad 4) dije­li se na slje­de­će cje­li­ne:

4.1. Bol­nič­ki tečaj pri Općoj bol­ni­ci “dr. Josip Kaj­feš”
4.2. Frag­men­ti raz­nih spi­sa

Pri­mjer pla­na sre­đi­va­nja fon­da HR-DAZG-240 Bol­ni­ca milo­srd­nih ses­ta­ra u Zagre­bu:

Gra­di­vo je gru­pi­ra­no u slje­de­će seri­je:

  1. Rav­na­telj­stvo;  1912.- 1946., 10 knj., 10 kut.
  2. Upra­va; 1907./1949., 16 knj., 13 kut.
  3. Doku­men­ta­ci­ja o zapos­le­ni­ci­ma; 1910./1947., 3 knj., 3 kut.
  4. Doku­men­ta­ci­ja o paci­jen­ti­ma; 1900.–1949., 228 knj., 273 kut.
  5. Finan­ci­je, raču­no­vod­stvo, bla­gaj­na i eko­no­mat; 1886./1949., 125 knj., 54 kut.
  6. Osta­lo; 1878./1944., 3 knj., 1 kut.

Seri­ja ad 1. dije­li se na slje­de­će pod­se­ri­je:

1. 1. Regis­tra­tur­na poma­ga­la
1. 2. Opći spi­si

Seri­ja ad 2. dije­li se na slje­de­će pod­se­ri­je:

2. 1. Regis­tra­tur­na poma­ga­la
2. 2. Opći spi­si
2. 2. Osta­li spi­si

Seri­ja ad 4. dije­li se na slje­de­će pod­se­ri­je:

4. 1. Evi­den­ci­je paci­je­na­ta — za cije­lu bol­ni­cu
4. 2. Evi­den­ci­je paci­je­na­ta – po odje­li­ma
4. 3. Iska­zi o kre­ta­nju boles­ni­ka
4. 4. Pare­re14

Pod­se­ri­ja 4.1. dije­li se na slje­de­će cje­li­ne:

4.1.1. Kaza­la matič­nih knji­ga boles­ni­ka
4.1.2. Matič­ne knji­ge boles­ni­ka
4.1.3. Kaza­la umr­lih
4.1.4. Mrtvač­ke knji­ge
4.1.5. Osta­le knji­ge za evi­den­ci­ju paci­je­na­ta
4.1.6. Pri­jam­ni zapis­ni­ci i matič­ni lis­to­vi
4.1.7. Naput­ni­ce
4.1.8. Povi­jes­ti boles­ti

Pod­se­ri­ja 4.2. dije­li se na slje­de­će cje­li­ne:

4.2.1. Kirur­ški odjel (II. odjel)
4.2.2. Očni odjel (IV odjel)
4.2.3. Odjel za uho, grlo i nos (Oto-ryno-larin­go­lo­ški odjel)

Seri­ja ad 5. dije­li se na slje­de­će pod­se­ri­je:

5.1. Knji­ge za vođe­nje bol­nič­kih finan­ci­ja, raču­no­vod­stva, bla­gaj­ne i eko­no­ma­ta
5.2. Svot­ni iska­zi raču­na bol­no-ops­kr­b­nih tro­ško­va
5.3. Finan­cij­ska i raču­no­vod­stve­na doku­men­ta­ci­ja u vezi osob­lja bol­ni­ce
5.4. Raču­ni, pro­ra­ču­ni, tro­škov­ni­ci
5.5. Osta­la finan­cij­ska i raču­no­vod­stve­na doku­men­ta­ci­ja

Tako­đer tre­ba u poseb­ne cje­li­ne izdvo­ji­ti i gra­di­vo nas­ta­lo radom poje­di­nih poseb­nih usta­no­va, uko­li­ko su one dje­lo­va­le u sas­ta­vu zdrav­s­tve­ne usta­no­ve – stva­ra­te­lja fon­da, npr. savje­to­va­li­šta, domo­vi, ambu­lan­te.

Pri­mjer pla­na sre­đi­va­nja fon­da HR-DAZG-242 Škol­ska polik­li­ni­ka u Zagre­bu:

Gra­di­vo je gru­pi­ra­no u slje­de­će seri­je:

  1. Opća doku­men­ta­ci­ja, 1924.–1945., 21 knj., 14 kut.
  2. Doku­men­ta­ci­ja o soci­jal­no – zdrav­s­tve­nom radu 1924.–1946., 4 knj., 3 kut.
  3. Finan­cij­ska, raču­no­vod­stve­na i bla­gaj­nič­ka doku­men­ta­ci­ja, 1924.–1946., 22 knj., 2 kut.
  4. Đač­ka kuhi­nja Kra­lji­ce Mari­je u Sred­njo­škol­skom sklo­ni­štu zagre­bač­kih gos­po­đa /  Đač­ka kuhi­nja Škol­ske polik­li­ni­ke, 1930.- 1942., 1944., 10 knj., 1 kut.
  5. Đač­ki dom Malo Slje­me / Đač­ko opo­ra­vi­li­šte na Slje­me­nu, 1938. – 1945., 4 knj., 1 kut.

Seri­ja ad 1. dije­li se na slje­de­će pod­se­ri­je:

1.1. Kaza­la
1.2. Urudž­be­ni zapis­ni­ci
1.3. Opći spi­si
1.4. Okruž­ni­ce
1.5. Izvje­šta­ji o radu
1.6. Pred­met­ni spi­si

Ovo je poseb­no važ­no zbog toga što su seri­je vid­lji­ve na inter­ne­tu putem onli­ne vodi­ča Držav­nog arhi­va u Zagre­bu, tako da su nazi­vi seri­ja elek­tro­nič­ki pre­tra­ži­vi.

Opis

Opis gra­di­va je izra­đen pre­ma temelj­nim nače­li­ma nor­me ISAD(G): opis od općeg ka poseb­no­me, oba­vi­jes­ti pri­la­go­đe­ne razi­ni opi­sa, nepo­nav­lja­nje oba­vi­jes­ti i pove­zi­va­nje opi­sa.
U slu­ča­ju pos­to­ja­nja cje­li­na kao što su “pred­met­ni spi­si”, obvez­no je naz­na­če­no kojim se pred­me­tom spi­si bave, a za spi­se pre­ma urudž­be­nom zapis­ni­ku (“opće spi­se”) u opi­su sadr­ža­ja naz­na­če­no je što sve mogu sadr­ža­va­ti.

Ambulatorij_cekaonica_0956U opi­su his­to­ri­ja­ta usta­no­ve stva­ra­te­lja i opi­su sadr­ža­ja pazi­lo se da budu spo­me­nu­ti poj­mo­vi i oso­be koji bi mogli biti zanim­lji­vi poten­ci­jal­nim koris­ni­ci­ma (i pre­ko kojih bi poten­ci­jal­ni koris­ni­ci mogli pre­tra­ži­va­ti onli­ne vodič Držav­nog arhi­va u Zagre­bu). U opi­su his­to­ri­ja­ta stva­ra­te­lja i u opi­su sadr­ža­ja fon­da naj­vi­še dola­zi do izra­ža­ja sen­zi­bi­li­zi­ra­nost arhi­vis­ta pre­ma vred­no­va­nju gra­di­va i pre­poz­na­va­nju nje­go­va mogu­ćeg kori­šte­nja u znans­tve­ne svr­he. Arhi­vist će opi­som nagla­si­ti ono za što sma­tra da jest ili bi moglo biti zanim­lji­vo za istra­ži­va­nje.
Pre­po­ruč­lji­vo je izdvo­ji­ti sve pro­mje­ne nazi­va stva­ra­te­lja kao pose­ban ele­ment opi­sa, ili kao pri­log his­to­ri­ja­tu usta­no­ve, na pri­mjer:
Bol­ni­ca Milo­srd­ne bra­će, 1804. – 1918.
Opća jav­na zak­lad­na bol­ni­ca pod držav­nom upra­vom u Zagre­bu (Zak­lad­na bol­ni­ca), 1918. – 1941.
Držav­na bol­ni­ca Zagreb, 1941.–1945.
Opća bol­ni­ca “dr Josip Kaj­feš”, 1946. – 1992.
Opća bol­ni­ca “Sve­ti Duh”, 1992. —  ((http://daz.hr/vodic/f-zdravstvo-i-socijalne-ustanove/f1-zdravstvene-ustanove-i-sluzbe/350-hr-dazg-243-zakladna-bolnica-u-zagrebu))

Koris­no je u opis fon­da uvr­sti­ti i valo­ri­za­ci­ju gra­di­va15, bilo kao pose­ban ele­ment opi­sa ili unu­tar opi­sa sadr­ža­ja, na pri­mjer.:

Fond može pos­lu­ži­ti kao izvor pri istra­ži­va­nju povi­jes­ti medi­ci­ne i soci­jal­ne povi­jes­ti na podru­čju gra­da Zagre­ba kra­jem 19. i tije­kom prve polo­vi­ne 20. sto­lje­ća. Matič­ne knji­ge boles­ni­ka mogu biti pomoć­ni izvor pri gene­alo­škim istra­ži­va­nji­ma.16
Isto tako, dobro je opis gra­di­va obo­ga­ti­ti i poda­ci­ma o meta­po­da­ci­ma, npr.:
U matič­nim knji­ga­ma boles­ni­ka i pri­jam­nim zapis­ni­ci­ma mogu se naći osob­ni poda­ci o paci­jen­ti­ma, kao i poda­ci o nji­ho­voj boles­ti i lije­če­nju.
U par­ti­jal­ni­ci­ma bol­no-ops­kr­b­nih tro­ško­va mogu se naći poda­ci o paci­jen­ti­ma i nji­ho­vom borav­ku u bol­ni­ci te tro­ško­vi­ma lije­če­nja. (Na ovaj se način koris­ni­ci­ma daje do zna­nja da par­ti­jal­ni­ci bol­no-ops­kr­b­nih tro­ško­va mogu pos­lu­ži­ti za evi­den­ci­ju paci­je­na­ta, u slu­ča­ju da za neka godi­šta matič­ne knji­ge nisu saču­va­ne.)

U dopun­ske izvo­re u inven­ta­ru potreb­no je upu­ti­ti na vezu s prav­nim ins­ti­tu­ci­ja­ma koje su bile direk­t­no nad­lež­ne za poje­di­ne zdrav­s­tve­ne usta­no­ve, ako je mogu­će dobro je naves­ti i u kojoj se cje­li­ni mogu naći rele­vant­ni dopun­ski izvo­ri:
npr. fond Grad­sko pogla­var­stvo Zagreb, pod­se­ri­ja: Zdrav­s­tve­ni odsjek, ili: fond: Grad­sko pogla­var­stvo Zagreb, pod­se­ri­ja: Zbir­ka novin­skih izre­za­ka.
Tre­ba naves­ti i osta­le fon­do­ve i zbir­ke u koja se nala­zi gra­di­vo rele­vant­no za istra­ži­va­nje poje­di­ne ins­ti­tu­ci­je. npr. Zbir­ka foto­gra­fi­ja. seri­ja: Zdrav­s­tve­ne usta­no­ve

Ovaj ele­ment opi­sa vje­ro­jat­no će biti potreb­no stal­no dopu­nja­va­ti budu­ći da će se dalj­njim radom na obra­di naila­zi­ti na nove podat­ke o gra­di­vu koje može pos­lu­ži­ti kao dopun­ski izvor.
Uput­no je u inven­tar­nom popi­su pono­vo naves­ti koje se sve gra­di­vo može naći pod nekim opće­ni­tim poj­mom, npr. Opći spi­si. Pri­mi­je­će­no je da stran­ke u čita­oni­ci čes­to pre­gle­da­va­ju samo inven­tar­ni popis i ne pri­da­ju dovolj­no paž­nje opi­su sadr­ža­ja. Zato je pone­kad pre­po­ruč­lji­vo bilje­ška­ma (foot­no­tes) obo­ga­ti­ti inven­tar­ni popis, na pri­mjer: ¹spi­si sre­đe­ni pre­ma bro­je­vi­ma urudž­be­nog zapis­ni­ka, sign. 5; ²spi­si ima­ju urudž­be­ni broj; ³ Opći spi­si su ugl. raču­ni, svot­ni iska­zi bol­no-ops­kr­b­nih tro­ško­va, iska­zi pare­ra, izvje­šta­ji o kre­ta­nju boles­ni­ka i sl.

Čes­to inven­tar neće biti samo sumar­ni, nego će dje­lo­mič­no biti i ana­li­tič­ki. Ana­li­tič­ki će se opi­sa­ti gra­di­vo u slu­ča­ju da je važ­no ili zna­čaj­no ili je nemo­gu­će uklo­pi­ti ga u veće cje­li­ne, npr. gra­di­vo koje se nala­zi u seri­ji „Osta­lo“ ili „Raz­no“.

Nakon sre­đi­va­nja gra­di­va i uspos­tav­lja­nja reda među opis­nim jedi­ni­ca­ma gra­di­vo je potreb­no sig­ni­ra­ti. Naj­ed­nos­tav­ni­ji način je taj da sva­ka opis­na jedi­ni­ca ima pose­ban broj koji teče od 1 pre­ma većim bro­je­vi­ma u nume­rič­kom nizu do zad­nje opis­ne jedi­ni­ce (naj­češ­će će sva­ka knji­ga ima­ti jed­nu sig­na­tu­ru, dok se u arhiv­skoj kuti­ji može nala­zi­ti jed­na ili više opis­nih jedi­ni­ca).

Dru­gi način je da sva­ka kuti­ja dobi­je jedan broj kao svo­ju sig­na­tu­ru, a ako se u njoj nala­zi više opis­nih jedi­ni­ca, one se ozna­ča­va­ju koris­te­ći znak ”  ⁄  “, na pri­mjer, u 22. kuti­ji nala­ze se četi­ri opis­ne jedi­ni­ce, čije su sig­na­tu­re:
22/ 1
22/ 2
22/ 3
22/ 4
Na tj se način olak­ša­va­ju slu­ča­je­vi kad se novo gra­di­vo tre­ba uvr­sti­ti u već ozna­če­nu kuti­ju, jer onda ne tre­ba mije­nja­ti sig­na­tu­re „okol­nih“ opis­nih jedi­ni­ca izvan kuti­je.

Sig­na­tu­re ozna­ča­va­ju pore­dak gra­di­va, a nisu veza­ne za nje­gov sadr­žaj i vrstu.
Pojam „sig­na­tu­ra“ u inven­tar­nom popi­su, odnos­no „Red­ni broj opis­ne jedi­ni­ce (Sig­na­tu­ra)“, olak­ša­va razum­lji­vost funk­ci­je ovog ele­men­ta opi­sa kod samih koris­ni­ka i pojed­nos­tav­lju­je pos­tu­pa­nak naru­či­va­nja gra­di­va u čita­oni­ci.

Ozna­ke na teh­nič­kim jedi­ni­ca­ma mora­ju sadr­ža­va­ti slje­de­će ele­men­te: broj i naziv fon­da i sig­na­tu­ru, npr. HR-DAZG-242 Škol­ska polik­li­ni­ka u Zagre­bu, sign. 42. Na taj se način sma­nju­je vri­je­me potreb­no za rje­ša­va­nje zah­tje­va za pri­pre­mu gra­di­va iz spre­mi­šta, kao i vra­ća­nje gra­di­va na mjes­to u spre­mi­štu.

Pri­lo­zi inven­ta­ri­ma zdrav­s­tve­nih usta­no­va mogu biti:

1.    kaza­la
2.    popi­si osob­ni­ka liječ­ni­ka i dru­gog osob­lja.

U Držav­no­me je arhi­vu u Zagre­bu uobi­ča­je­no da se kaza­lo izra­đu­je iz poj­mo­va koji se nala­ze u inven­tar­nom popi­su i da ono upu­ću­je na sig­na­tu­ru iz tog inven­tar­nog popi­sa.

Kaza­la su svr­si­shod­na kad se radi o veli­kim inven­tar­nim popi­si­ma kod kojih je zbog duži­ne popi­sa sma­nje­na pre­gled­nost samog popi­sa i pove­zi­va­nje infor­ma­ci­ja. Tak­vo je, npr. kaza­lo za fond HR-DAZG-240 Bol­ni­ca milo­srd­nih ses­ta­ra u Zagre­bu, čiji popis ima 54 stra­ni­ce i pre­ko 700 opis­nih jedi­ni­ca. U kaza­lu se mogu pove­zi­va­ti oba­vi­jes­ti pre­ma poj­mu bez obzi­ra na vrstu doku­men­ta­ci­je. Npr., ako u Doku­men­ta­ci­ji o paci­jen­ti­ma nije saču­va­no gra­di­vo nekog odje­la, ali se to gra­di­vo može naći u Finan­cij­skoj doku­men­ta­ci­ji, u kaza­lu će se poka­za­ti gra­di­vo kojih se sve odje­la može naći u čita­vom fon­du. Tako­đer bi bilo dobro da kaza­lo ima ele­men­te teza­uru­sa, tj. da upu­ću­je na slič­ne ili srod­ne poj­mo­ve. npr. Ambu­lan­ta, vidi i: Ordi­na­ci­ja.

Ako su inven­tar­ni popi­si rela­tiv­no krat­ki i pre­gled­ni, kaza­lo i nije potreb­no, osim ako je u pla­nu izra­da zbir­nog kaza­la unu­tar više fon­do­va, no onda se mora pri­li­kom izra­de inven­tar­nih popi­sa i kaza­la pazi­ti na jed­no­obraz­nost opi­sa svih opis­nih jedi­ni­ca, što je goto­vo nemo­gu­će pos­ti­ći, čak i kad sve inven­tar­ne popi­se radi ista oso­ba.

Danas je opci­ja full text sear­ch znat­no olak­ša­la pre­tra­ži­va­nje tek­s­ta koji se nala­zi u elek­tro­nič­kom obli­ku ili na inter­ne­tu tako da je veli­kim dije­lom nad­ma­ši­la funk­ci­ju kaza­la.

Zaklju­čak

Mora­mo isko­ris­ti­ti moguć­nos­ti koje nam daju nove teh­no­lo­gi­je i na teme­lju onog što su napra­vi­li naši pret­hod­ni­ci napra­vi­ti moder­ni­je i infor­ma­tiv­ni­je oba­vi­jes­no poma­ga­lo, koje će bolje odgo­va­ra­ti potre­ba­ma današ­njih koris­ni­ka. Nova oba­vi­jes­na poma­ga­la omo­gu­ću­ju lak­šu dos­tup­nost infor­ma­ci­ja, bolju pre­gled­nost gra­di­va i brže rje­ša­va­nje zah­tje­va.
Valo­ri­za­ci­ja gra­di­va i sen­zi­bi­li­zi­ra­ni opis arhi­vis­ta važ­ni su i za poti­ca­nje novih istra­ži­va­nja koja mogu pokre­nu­ti arhi­vis­ti svo­jim infor­ma­ci­ja­ma. Gra­di­vo mora­mo kva­li­tet­no opi­si­va­ti i struč­no obra­đi­va­ti i ozna­ča­va­ti jer čes­to naj­vi­še kori­šte­no gra­di­vo nije i gra­di­vo koje je naj­bo­ga­ti­je poda­ci­ma već ono koje je naj­tran­s­pa­rent­ni­je i dovolj­no detalj­no opi­sa­no. Na taj način kre­će­mo se od para­dig­me infor­ma­ci­ja pre­ma para­dig­mi zna­nja.

(Izlaganje je održano na 44. savjetovanju HAD-a u Slavonskome Brodu, 21. listopada 2010.godine)


  1. Pre­ma Pre­gle­du arhiv­skih fon­do­va i zbir­ki Repu­bli­ke Hrvat­ske, Sv. 1, Zagreb 2006., u Držav­nom arhi­vu u Vara­ždi­nu nala­zi se ukup­no 17 fon­do­va pod kla­som F . Ovaj arhiv ima još tri fon­da pod tom kla­som u Sabir­nom cen­tru u Kopriv­ni­ci i šest u Sabir­nom cen­tru u Kra­pi­ni. U Hrvat­skom držav­nom arhi­vu nala­zi se ukup­no osam fon­do­va pod kla­som F (od toga tri pod pod­k­la­som F.1. Zdrav­s­tve­ne usta­no­ve i služ­be), dok se u osta­lim regi­onal­nim arhi­vi­ma nala­zi vrlo mali broj  fon­do­va pod kla­som F, osim u Držav­nom arhi­vu u Osi­je­ku (14 fon­do­va) i Držav­nom arhi­vu u Rije­ci (11 fon­do­va). []
  2.  HR-DAZG-240 Bol­ni­ca milo­srd­nih ses­ta­ra u Zagre­bu, HR-DAZG-961 Bol­ni­ca za zaraz­ne boles­ti u Zagre­bu, HR-DAZG-962 Kra­ljev­ska zemalj­ska orto­ped­ska bol­ni­ca, HR-DAZG-241 Mer­ku­rov sana­to­rij u Zagre­bu, HR-DAZG-243 Zak­lad­na bol­ni­ca u Zagre­bu. []
  3. HR-DAZG-1245 Zavod za jav­no zdrav­s­tvo gra­da Zagre­ba []
  4.  HR-DAZG-233 Grad­ski dje­čji ambu­la­to­rij u Zagre­bu, HR-DAZG-242 Škol­ska polik­li­ni­ka u Zagre­bu []
  5. HR-DAZG-374 Trgo­vi­na lije­ko­vi­ma “Reme­dia” []
  6. HR-DAZG-236 Pri­hva­ti­li­šte za tra­ho­ma­toz­nu dje­cu u Zagre­bu []
  7. HR-DAZG-229 Cen­tral­no pri­hva­ti­li­šte za dje­cu, HR-DAZG-230 Dje­čji dom Josi­po­vac, HR-DAZG-237 Sre­diš­nji ured ses­ta­ra pomoć­ni­ca u Zagre­bu, HR-DAZG-238 Upra­va dje­čje kolo­ni­je u Zagre­bu []
  8. HR-DAZG-782 Zak­la­da pred­sjed­ni­ka i osni­va­ča “Pre­hra­ne” Šan­do­ra A. Alexan­de­ra, HR-DAZG-785 Zak­la­da bana Jela­či­ća za nemoć­ne voj­ni­ke i nji­ho­ve obi­te­lji []
  9. HR-DAZG-234 Okruž­ni ured za osi­gu­ra­nje rad­ni­ka Zagreb []
  10. Kla­si­fi­ka­ci­ja pone­kad ne može u pot­pu­nos­ti opi­sa­ti kate­go­ri­ju kojoj neka usta­no­va pri­pa­da. Zato, iako se ova aus­ta­no­va nala­zi pod kla­som F.4. kao soci­jal­ne usta­no­ve, u stva­ri ula­zi u kate­go­ri­ju soci­jal­no-zdrav­s­tve­nih usta­no­va, kak­ve su osni­va­ne u dva­de­se­tim i tri­de­se­tim godi­na­ma 20. sto­lje­ća, napo­se zala­ga­njem Andri­je Štam­pa­ra i pro­vo­đe­njem nje­go­vih ide­ja o važ­nos­ti pre­ven­tiv­ne zdrav­s­tve­ne zašti­te []
  11. Sve ove cje­li­ne zas­tup­lje­ne su samo ako je gra­di­vo poje­di­ne usta­no­ve cje­lo­vi­ti saču­va­no, što, naža­lost, nije slu­čaj kod svih fon­do­va. Kod svih fon­do­va zdrav­s­tve­nih usta­no­va saču­va­na je doku­men­ta­ci­ja o paci­jen­ti­ma ili soci­jal­no-medi­cin­ska doku­men­ta­ci­ja, među­tim samo je kod nekih saču­va­na opća doku­men­ta­ci­ja ili doku­men­ta­ci­ja o zapos­le­ni­ci­ma. Više o tome na online vodiču Državnog arhiva u Zagrebu . []
  12. Izmje­na­ma Zako­na o miro­vin­skom i inva­lid­skom osi­gu­ra­nju 1993. godi­ne pri­pad­ni­ci Hrvat­ske domo­vin­ske voj­ske, koji su mobi­li­zi­ra­ni 1941. — 1945. dobi­li su pra­vo da im se vri­je­me pro­ve­de­no u Hrvat­skoj domo­vin­skoj voj­s­ci, kao i vri­je­me pro­ve­de­no u zarob­lje­niš­tvu, raču­na dvos­tru­ko za miro­vin­ski staž, kao i par­ti­za­ni­ma []
  13. Godi­ne 2008. Držav­ni arhiv u Zagre­bu svoj je Vodič kroz fon­do­ve i zbir­ke obaj­vio i na inter­ne­tu gdje je mogu­ća pre­tra­ga opi­sa svih fon­do­va i zbir­ki po bilo kojoj rije­či (full text sear­ch). U pla­nu je i pos­tav­lja­nje inven­tar­nih popi­sa na inter­net, koji će tako­đer biti pre­tra­ži­vi. []
  14. Pare­re su popi­si boles­ni­ka koji osta­ju na lije­če­nju duže od 40 dana. []
  15. Iako ISAD(G) ne tra­ži valo­ri­za­ci­ju gra­di­va, ona je vrlo pre­po­ruč­lji­va jer otva­ra moguć­nos­ti za istra­ži­va­nje koje ina­če mogu osta­ti neza­mi­je­će­ne. Valo­ri­za­ci­ja gra­di­va je pri­mjer dobre prak­se u dosa­daš­njoj hrvat­skoj arhi­vis­tič­koj prak­si. []
  16. http://daz.hr/vodic/f-zdravstvo-i-socijalne-ustanove/f1-zdravstvene-ustanove-i-sluzbe/350-hr-dazg-243-zakladna-bolnica-u-zagrebu []