U Državnome arhivu u Zagrebu čuva se ukupno 17 fondova pod klasom F – Zdravstvo i socijalne ustanove. Od toga se najveći broj fondova, njih 8, odnosi na fondove koji su klasificirani kao zdravstvene ustanove. U tekstu će biti riječi o valorizaciji gradiva zdravstvenih ustanova te o mogućnostima koje ono daje za istraživanje. Opisati će se rad na izradi obavijesnih pomagala za fondove zdravstva i dati nekoliko smjernica koje su zajedničke obradi i opisu svih fondova zdravstvenih ustanova.
I. Fondovi
Državni arhiv u Zagrebu je, uz Državni arhiv u Varaždinu,1 arhiv s najvećim brojem fondova pod klasom F- Zdravstvo i socijalne ustanove. U Državnom arhivu u Zagrebu čuva se ukupno 17 fondova pod tom klasom. Od toga se najveći broj fondova odnosi na podklasu F.1.1. Klinike i bolnice, gdje se nalazi pet fondova2 . U podklasi F.1.3. nalazi se jedan fond. 3
U podklasi F.1.4. Zdravstvene stanice / Ordinacije opće medicine nalaze se dva fonda4 , pod F.2. Ljekarne jedan fond5 , jedan fond pod F.4.4. Ustanove za rehabilitaciju6 , četiri fonda pod F.4.5. Dječji domovi i sirotišta7 , dva fonda Zavoda i zaklada dobrotvornog karaktera (F.4.6.)8 i jedan fond koji je klasificiran u socijalnim ustanovama pod Ostalo (F.4.7.).9
Ovdje će biti govora o obradi i opisu te izradi obavijesnih pomagala za fondove zdravstvenih ustanova i službi koje su djelovale u 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća, dok se neće detaljnije obrađivati socijalne ustanove te zavodi i zaklade dobrotvornog karaktera kao ni ljekarne niti zdravstvene ustanove osnovane u drugoj polovici 20. stoljeća .((U Državnom arhivu u Zagrebu samo je jedan takav fond — Zavod za javno zdravstvo grada Zagreba))
To su fondovi sljedećih ustanova:
1. HR-DAZG-243 Zakladna bolnica u Zagrebu, 1844.–1848., 1884.–1952.; 33.4 d/m
Najstarija bolnica u Zagrebu (u današnjem smislu te riječi) koja je svojim radom započela već 1804. kao Bolnica milosrdne braće. Bolnica je proglašena javnom i općom bolnicom, a od 1916. godine je u vlasništvu grada Zagreba. Ova je bolnica bila prva medicinsko-nastavna ustanova u ovom dijelu Hrvatske. Godine 1831. u toj je bolnici okulist Ivan Szabo obavio prvu operaciju (reklinaciju) katarakte. U njoj su tijekom vremena radili mnogi istaknuti lijećnici: Rudolf Lamprecht, Ivan Szabo, Aleksandar Mraović ml., Josip Fon, Vinko Lušić Matković, Janko Thierry, Pavao Ćulumović i dr. Od 1918. bolnica nosi ime Opća javna zakladna bolnica pod državnom upravom u Zagrebu ili Zakladna bolnica. Godine 1919. dr. Ivan Herzog osnovao je Odjel za živčane i duševne bolesti, prvi takav odjel u Hrvatskoj. Pri odjelu je 1935. osnovao prvu mentalnohigijensku ustanovu u Hrvatskoj- Stanicu za psihohigijenu. Godine 1920. dr. Vladimir Ćepulić osnovao je Odjel za tuberkulozu, a 1921. prvi antituberkulozni dispanzer u sjevernoj Hrvatskoj. Nakon Drugog svjetskog rata Zakladna bolnica (tada Državna bolnica na Sv. Duhu) preimenovana je u Opću bolnicu «dr. Josip Kajfeš».
2. HR-DAZG-240 Bolnica milosrdnih sestara u Zagrebu 1878./1949.; 51.5 d/m
Jedna od prvih zagrebačkih bolnica, radom je započela 1846. godine. Otvorile su je sestre milosrdnice, a od 1873. godine proglašena je javnom i općom bolnicom. U njoj su tijekom vremena osnovani razni odjeli, od kojih su neki bili prvi takve vrste u Hrvatskoj (1904. Dječji odjel), a neki će prerasti u najveće odjele te vrste u jugoistočnoj Europi (Očni odjel). U prostoru Bolnice, pod vodstvom dr. Ljudevita Juraka, 1913. je osnovana Prosektura javnih zdravstvenih zavoda grada Zagreba.U bolnici je od njenog osnutaka radio čitav niz istaknutih liječnika kao što su Dragutin Mašek, Radovan Marković, Kurt Hühn, Ljudevit Jurak i dr. Bolnica je razvojem svojih djelatnosti, prije Prvog svjetskog rata postala jednim od najpoznatijih medicinskih centara ne samo u Hrvatskoj, nego i u jugoistočnoj Europi. Bolnica je ostala vlasništvo milosrdnih sestara Sv. Vinka Paulskog, sve do 1. svibnja 1948., kada je Zakonom o nacionalizaciji prešla pod upravu Gradskog narodnog odbora i počela poslovati pod nazivom “Opća bolnica narodnog heroja dra Mladena Stojanovića”.
3. HR-DAZG-961 Bolnica za zarazne bolesti u Zagrebu 1919.–1946.; 6.4 d/m
4. HR-DAZG-962 Kraljevska zemaljska ortopedska bolnica 1915.–1931.; 1 d/m
5. HR-DAZG-241 Merkurov sanatorij u Zagrebu 1928./1946.; 2 d/m
6. HR-DAZG-233 Gradski dječji ambulatorij u Zagrebu 1908./1948.; 15.6 d/m
Dječji ambulatorij, prva socijalna medicinska institucija za zaštitu djece u bivšoj Jugoslaviji, otvoren je 1. siječnja 1908. Rad ambulatorija već je od početka išao u dva smjera: otvorena je besplatna ordinacija za bolesnu djecu, te stvorena sistematska zaštita dojenčadi i male djece. Godine 1931., rad Gradskog dječjeg ambulatorija bio je već tako obiman da je sadržavao ove ustanove: Kraljevski državni dječji dispanzer, Gradski dječji ambulatorij u užem smislu, Mliječna kuhinja, Dom za dojenčad i majke, Savjetovalište za majke, Savjetovalište za pitanje odgoja djece, Kolonije za dojenčad i malu djecu. Gradski dječji ambulatorij je 1946. godine, po nalogu Ministarstva narodnog zdravlja, preimenovan u Gradski dječji dispanzer. Godine 1954. dispanzeri postaju sastavni dijelovi Domova narodnog zdravlja.
7. HR-DAZG-242 Školska poliklinika u Zagrebu 1924.–1946. 3.4 d/m
8. HR-DAZG-237 Središnji ured sestara pomoćnica u Zagrebu 1930.–1946.; 12.2 d/m10
II. Gradivo
Gradivo fondova ovih zdravstvenih ustanova u Državnom arhivu u Zagrebu potječe iz razdoblja od sredine 19. stoljeća sve do sredine 20. stoljeća, no većina gradiva nastala je u prvoj polovici 20. stoljeća. Iako se radi o malom broju fondova, oni sadrže ukupno čak 125,5 d/m gradiva. Od spomenutih fondova najbolje je sačuvano gradivo Zakladne bolnice i Bolnice milosrdnih sestara u Zagrebu, ukupno oko 85 d/m .
Zdravstvene ustanove čiji se fondovi nalaze u Državnom arhivu u Zagrebu bile su uglavnom pod nadležnošću Gradskog poglavarstva u Zagrebu, no neke su od svog osnutka (npr. Školska poliklinika) ili naknadno (npr. Bolnica za zarazne bolesti) došle pod državnu nadležnost.
Što se tiče valorizacije gradiva, radi se uglavnom o fondovima 3. kategorije, uz jedan fond 2. kategorije, a to je Gradski dječji ambulatorij u Zagrebu, koji je tu oznaku zaslužio kao prva socijalno-medicinska ustanova za zaštitu djece na području Hrvatske (kao i bivše Jugoslavije).
Gradivo zdravstvenih ustanova sastoji se od nekoliko glavnih cjelina11 :
- OPĆA DOKUMENTACIJA, nastala administrativnim poslovanjem ustanove (kao što su registraturna pomagala, spisi sređeni po broju urudžbenog zapisnika, okružnice, predmetni spisi itd.)
- DOKUMENTACIJA O ZAPOSLENICIMA (osobnici, knjige evidencije zaposlenika, službeni listovi i sl.)
- DOKUMENTACIJA O PACIJENTIMA (kao što su matične knjige pacijentata, prijamni zapisnici, povijesti bolesti, knjige operacije, knjige ambulante, knjige otpusta itd.) ili Dokumentacija o zdravstvenom ili socijalno-zdravstvenom radu (Medicinska dokumentacija ili Socijalno-medicinska dokumentacija).
- FINANCIJSKA I RAČUNOVODSTVENA DOKUMENTACIJA (proračuni, knjige bolno-opskrbnih troškova, glavne knjige, blagajničke knjige itd.)
- OSTALA DOKUMENTACIJA (fotografije, katalog knjiga liječničke biblioteke i sl.)
III. Mogućnosti za istraživanje
U skladu s povećanjem interesa za društvenu povijest u proteklih 20-ak godina, u zadnje se vrijeme može pratiti i pojačan interes za istraživanje povijesti zdravstva u Hrvatskoj. S obzirom na činjenicu da za neke od ovdje navedenih ustanova ne postoji ni povijesna monografija koja bi faktografski pokrivala njihov rad, ova su povijesna istraživanja još na samom začetku.
Osim za istraživanja povijesti zdravstva, napose povijesti zdravstvenih institucija, gradivo zdravstvenih ustanova koristi se i za:
1. istraživanje žrtava Drugog svjetskog rata (Trenutno se provodi projekt istraživanja žrtava Drugog svjetskog rata pod ingerencijom Hrvatskog državnog arhiva. Za potrebe tog istraživanja u Čitaonici Državnog arhiva u Zagrebu pregledava se i gradivo zagrebačkih zdravstvenih ustanova. Koriste se matične knjige, prijamni zapisnici, knjige umrlih pacijenata i dr.)
2. istraživanje podataka o pojedinim istaknutim osobama (npr. A.B. Šimić umro je u zagrebačkoj Zaraznoj bolnici).
Ovo gradivo također može poslužiti i za:
3. genealoška istraživanja, budući da obiluje osobnim podacima, naročiti matične knjige i prijamni zapisnici pacijenata u kojima se mogu naći podaci ne samo o datumu i mjestu rođenja, ponekad vjenčanja i bračnom partneru, zatim o mjestu prebivanja, zaposlenju, datumu smrti, a ponekad i podaci o njegovim roditeljima i djeci. Nažalost, ovo se gradivo jako rijektko koristi u svrhe rodoslovnih istraživanja zato što su podaci o nečijem liječenju u bolnici uglavnom slabo poznati njegovim potomcima.
Gradivo zdravstvenih ustanova može također poslužiti i za rješavanje imovinsko-pravnih i drugih zahtjeva stranaka, kao što su:
4. zahtjevi za dokazivanjem statusa vojne osobe u Drugom svjetskom ratu. Taj se status može dokazati i preko bolničke dokumentacije jer je u matičnim knjigama, prijamnim zapisnicima pacijenata i drugdje upisana i pripadnost pacijenta vojnoj postrojbi.12
5. zahtjevi za medicinskom dokumentacijom o liječenju (ali takvih je zahtjeva vrlo malo, budući da se u Državnom arhivu u Zagrebu uglavnom nalazi dokumentacija nastala do 1945. godine.)
IV. Obrada gradiva
Sređivanje
Prilikom revizije gradiva, u razdoblju od 2006. – 2010. godine, nametnula se potreba za njegovom detaljnijom sadržajnom obradom i opisom. Novi standard ISAD(G) predlagao je nadopunu postojećih obavijesnih pomagala novim elementima opisa, a mogućnost elektroničkog pretraživanja opisa fondova na internetu (full text search) tražila je da se detaljnije sadržajno opiše samo gradivo i njegov stvaratelj. 13
Napuštena je podjela na knjige i spise i uvedena je podjela na cjeline koje sadržajno prikazuju rad stvaratelja fonda. Općenitu shemu sređivanja predstavlja podjela na već spomenute cjeline:
- Opća dokumentacija
- Dokumentacija o pacijentima (ili Socijalno-medicinska dokumentacija, Dokumentacija o zdravstveno – socijalnom radu i sl.)
- Dokumentacija o zaposlenicima
- Financijska i računovodstvena dokumentacija
- Ostalo
Unutar svake od cjelina gradivo je uglavnom sređeno kronološki, dok su opći spisi sređeni prema brojevima urudžbenog zapisnika. Predmetni spisi, tj. oni koji su izdvojeni iz cjeline općih spisa zbog bavljenja istim predmetom, ostavljeni su u seriji Opća dokumentacija ili su uvršteni u sadržajno pripadajuće cjeline (npr., ako je veliki broj spisa koji se odnose na poslove oko bolničkog personala izdvojen iz općih spisa, njih se može uvrstiti u seriju Dokumentacija o zaposlenicima).
U slučaju da je u ustanovi djelovalo više odjela čije je gradivo sačuvano u fondu, njih treba izdvojiti u posebne cjeline i složiti redoslijedom kako su nastali, odnosno prema brojevima koje su nosili u unutarnjoj organizaciji ustanove, ako ih je moguće ustanoviti.
Primjer plana sređivanja fonda HR-DAZG-243 Zakladna bolnica u Zagrebu:
Gradivo je grupirano u sljedeće serije:
- Opća dokumentacija — Registraturna pomagala, 1920.–1950., 50 knj.
- Dokumentacija o pacijentima, 1844.–1848., 1884.–1952., 603 knj., 11 kut., 4 omota
- Financijska i računovodstvena dokumentacija, 1918.–1952., 181 knj.
- Ostalo, 1922./1952., 4 knj., 2 omota
Serija ad. 1 dijeli se na:
1.1. Kazala urudžbenih zapisnika
1.1. Urudžbeni zapisnici
Serija ad 2) dijeli se na:
2.1. Dokumentacija o pacijentima — za cijelu bolnicu
2.2. Dokumentacija o pacijentima — za pojedine odjele
Podserija 2.1. dijeli se na sljedeće cjeline:
2.1.1. Matične knjige
2.1.2. Knjige umrlih
2.1.3. Knjige otpusta
2.1.4. Prijamni zapisnici
2.1.5.Ostale knjige za evidenciju pacijenata
Podserija 2.2. dijeli se na sljedeće cjeline:
2.2.1. Interni odjel (I. odjel)
2.2.2. Kirurški odjel (II. odjel)
2.2.3. Očni odjel (III. odjel)
2.2.4. Odjel za živčane i duševne bolesti
2.2.5. Otorinolaringološki odjel
2.2.6. Ginekološki odjel
2.2.7. Ortopedski odjel
2.2.8. Zubni odjel
2.2.9. Centralni laboratorij
2.2.10. Haematologija
2.2.11. Pasteurov zavod
Serija ad 4) dijeli se na sljedeće cjeline:
4.1. Bolnički tečaj pri Općoj bolnici “dr. Josip Kajfeš”
4.2. Fragmenti raznih spisa
Primjer plana sređivanja fonda HR-DAZG-240 Bolnica milosrdnih sestara u Zagrebu:
Gradivo je grupirano u sljedeće serije:
- Ravnateljstvo; 1912.- 1946., 10 knj., 10 kut.
- Uprava; 1907./1949., 16 knj., 13 kut.
- Dokumentacija o zaposlenicima; 1910./1947., 3 knj., 3 kut.
- Dokumentacija o pacijentima; 1900.–1949., 228 knj., 273 kut.
- Financije, računovodstvo, blagajna i ekonomat; 1886./1949., 125 knj., 54 kut.
- Ostalo; 1878./1944., 3 knj., 1 kut.
Serija ad 1. dijeli se na sljedeće podserije:
1. 1. Registraturna pomagala
1. 2. Opći spisi
Serija ad 2. dijeli se na sljedeće podserije:
2. 1. Registraturna pomagala
2. 2. Opći spisi
2. 2. Ostali spisi
Serija ad 4. dijeli se na sljedeće podserije:
4. 1. Evidencije pacijenata — za cijelu bolnicu
4. 2. Evidencije pacijenata – po odjelima
4. 3. Iskazi o kretanju bolesnika
4. 4. Parere14
Podserija 4.1. dijeli se na sljedeće cjeline:
4.1.1. Kazala matičnih knjiga bolesnika
4.1.2. Matične knjige bolesnika
4.1.3. Kazala umrlih
4.1.4. Mrtvačke knjige
4.1.5. Ostale knjige za evidenciju pacijenata
4.1.6. Prijamni zapisnici i matični listovi
4.1.7. Naputnice
4.1.8. Povijesti bolesti
Podserija 4.2. dijeli se na sljedeće cjeline:
4.2.1. Kirurški odjel (II. odjel)
4.2.2. Očni odjel (IV odjel)
4.2.3. Odjel za uho, grlo i nos (Oto-ryno-laringološki odjel)
Serija ad 5. dijeli se na sljedeće podserije:
5.1. Knjige za vođenje bolničkih financija, računovodstva, blagajne i ekonomata
5.2. Svotni iskazi računa bolno-opskrbnih troškova
5.3. Financijska i računovodstvena dokumentacija u vezi osoblja bolnice
5.4. Računi, proračuni, troškovnici
5.5. Ostala financijska i računovodstvena dokumentacija
Također treba u posebne cjeline izdvojiti i gradivo nastalo radom pojedinih posebnih ustanova, ukoliko su one djelovale u sastavu zdravstvene ustanove – stvaratelja fonda, npr. savjetovališta, domovi, ambulante.
Primjer plana sređivanja fonda HR-DAZG-242 Školska poliklinika u Zagrebu:
Gradivo je grupirano u sljedeće serije:
- Opća dokumentacija, 1924.–1945., 21 knj., 14 kut.
- Dokumentacija o socijalno – zdravstvenom radu 1924.–1946., 4 knj., 3 kut.
- Financijska, računovodstvena i blagajnička dokumentacija, 1924.–1946., 22 knj., 2 kut.
- Đačka kuhinja Kraljice Marije u Srednjoškolskom skloništu zagrebačkih gospođa / Đačka kuhinja Školske poliklinike, 1930.- 1942., 1944., 10 knj., 1 kut.
- Đački dom Malo Sljeme / Đačko oporavilište na Sljemenu, 1938. – 1945., 4 knj., 1 kut.
Serija ad 1. dijeli se na sljedeće podserije:
1.1. Kazala
1.2. Urudžbeni zapisnici
1.3. Opći spisi
1.4. Okružnice
1.5. Izvještaji o radu
1.6. Predmetni spisi
Ovo je posebno važno zbog toga što su serije vidljive na internetu putem online vodiča Državnog arhiva u Zagrebu, tako da su nazivi serija elektronički pretraživi.
Opis
Opis gradiva je izrađen prema temeljnim načelima norme ISAD(G): opis od općeg ka posebnome, obavijesti prilagođene razini opisa, neponavljanje obavijesti i povezivanje opisa.
U slučaju postojanja cjelina kao što su “predmetni spisi”, obvezno je naznačeno kojim se predmetom spisi bave, a za spise prema urudžbenom zapisniku (“opće spise”) u opisu sadržaja naznačeno je što sve mogu sadržavati.
U opisu historijata ustanove stvaratelja i opisu sadržaja pazilo se da budu spomenuti pojmovi i osobe koji bi mogli biti zanimljivi potencijalnim korisnicima (i preko kojih bi potencijalni korisnici mogli pretraživati online vodič Državnog arhiva u Zagrebu). U opisu historijata stvaratelja i u opisu sadržaja fonda najviše dolazi do izražaja senzibiliziranost arhivista prema vrednovanju gradiva i prepoznavanju njegova mogućeg korištenja u znanstvene svrhe. Arhivist će opisom naglasiti ono za što smatra da jest ili bi moglo biti zanimljivo za istraživanje.
Preporučljivo je izdvojiti sve promjene naziva stvaratelja kao poseban element opisa, ili kao prilog historijatu ustanove, na primjer:
Bolnica Milosrdne braće, 1804. – 1918.
Opća javna zakladna bolnica pod državnom upravom u Zagrebu (Zakladna bolnica), 1918. – 1941.
Državna bolnica Zagreb, 1941.–1945.
Opća bolnica “dr Josip Kajfeš”, 1946. – 1992.
Opća bolnica “Sveti Duh”, 1992. — ((http://daz.hr/vodic/f-zdravstvo-i-socijalne-ustanove/f1-zdravstvene-ustanove-i-sluzbe/350-hr-dazg-243-zakladna-bolnica-u-zagrebu))
Korisno je u opis fonda uvrstiti i valorizaciju gradiva15, bilo kao poseban element opisa ili unutar opisa sadržaja, na primjer.:
Fond može poslužiti kao izvor pri istraživanju povijesti medicine i socijalne povijesti na području grada Zagreba krajem 19. i tijekom prve polovine 20. stoljeća. Matične knjige bolesnika mogu biti pomoćni izvor pri genealoškim istraživanjima.16
Isto tako, dobro je opis gradiva obogatiti i podacima o metapodacima, npr.:
U matičnim knjigama bolesnika i prijamnim zapisnicima mogu se naći osobni podaci o pacijentima, kao i podaci o njihovoj bolesti i liječenju.
U partijalnicima bolno-opskrbnih troškova mogu se naći podaci o pacijentima i njihovom boravku u bolnici te troškovima liječenja. (Na ovaj se način korisnicima daje do znanja da partijalnici bolno-opskrbnih troškova mogu poslužiti za evidenciju pacijenata, u slučaju da za neka godišta matične knjige nisu sačuvane.)
U dopunske izvore u inventaru potrebno je uputiti na vezu s pravnim institucijama koje su bile direktno nadležne za pojedine zdravstvene ustanove, ako je moguće dobro je navesti i u kojoj se cjelini mogu naći relevantni dopunski izvori:
npr. fond Gradsko poglavarstvo Zagreb, podserija: Zdravstveni odsjek, ili: fond: Gradsko poglavarstvo Zagreb, podserija: Zbirka novinskih izrezaka.
Treba navesti i ostale fondove i zbirke u koja se nalazi gradivo relevantno za istraživanje pojedine institucije. npr. Zbirka fotografija. serija: Zdravstvene ustanove
Ovaj element opisa vjerojatno će biti potrebno stalno dopunjavati budući da će se daljnjim radom na obradi nailaziti na nove podatke o gradivu koje može poslužiti kao dopunski izvor.
Uputno je u inventarnom popisu ponovo navesti koje se sve gradivo može naći pod nekim općenitim pojmom, npr. Opći spisi. Primijećeno je da stranke u čitaonici često pregledavaju samo inventarni popis i ne pridaju dovoljno pažnje opisu sadržaja. Zato je ponekad preporučljivo bilješkama (footnotes) obogatiti inventarni popis, na primjer: ¹spisi sređeni prema brojevima urudžbenog zapisnika, sign. 5; ²spisi imaju urudžbeni broj; ³ Opći spisi su ugl. računi, svotni iskazi bolno-opskrbnih troškova, iskazi parera, izvještaji o kretanju bolesnika i sl.
Često inventar neće biti samo sumarni, nego će djelomično biti i analitički. Analitički će se opisati gradivo u slučaju da je važno ili značajno ili je nemoguće uklopiti ga u veće cjeline, npr. gradivo koje se nalazi u seriji „Ostalo“ ili „Razno“.
Nakon sređivanja gradiva i uspostavljanja reda među opisnim jedinicama gradivo je potrebno signirati. Najednostavniji način je taj da svaka opisna jedinica ima poseban broj koji teče od 1 prema većim brojevima u numeričkom nizu do zadnje opisne jedinice (najčešće će svaka knjiga imati jednu signaturu, dok se u arhivskoj kutiji može nalaziti jedna ili više opisnih jedinica).
Drugi način je da svaka kutija dobije jedan broj kao svoju signaturu, a ako se u njoj nalazi više opisnih jedinica, one se označavaju koristeći znak ” ⁄ “, na primjer, u 22. kutiji nalaze se četiri opisne jedinice, čije su signature:
22/ 1
22/ 2
22/ 3
22/ 4
Na tj se način olakšavaju slučajevi kad se novo gradivo treba uvrstiti u već označenu kutiju, jer onda ne treba mijenjati signature „okolnih“ opisnih jedinica izvan kutije.
Signature označavaju poredak gradiva, a nisu vezane za njegov sadržaj i vrstu.
Pojam „signatura“ u inventarnom popisu, odnosno „Redni broj opisne jedinice (Signatura)“, olakšava razumljivost funkcije ovog elementa opisa kod samih korisnika i pojednostavljuje postupanak naručivanja gradiva u čitaonici.
Oznake na tehničkim jedinicama moraju sadržavati sljedeće elemente: broj i naziv fonda i signaturu, npr. HR-DAZG-242 Školska poliklinika u Zagrebu, sign. 42. Na taj se način smanjuje vrijeme potrebno za rješavanje zahtjeva za pripremu gradiva iz spremišta, kao i vraćanje gradiva na mjesto u spremištu.
Prilozi inventarima zdravstvenih ustanova mogu biti:
1. kazala
2. popisi osobnika liječnika i drugog osoblja.
U Državnome je arhivu u Zagrebu uobičajeno da se kazalo izrađuje iz pojmova koji se nalaze u inventarnom popisu i da ono upućuje na signaturu iz tog inventarnog popisa.
Kazala su svrsishodna kad se radi o velikim inventarnim popisima kod kojih je zbog dužine popisa smanjena preglednost samog popisa i povezivanje informacija. Takvo je, npr. kazalo za fond HR-DAZG-240 Bolnica milosrdnih sestara u Zagrebu, čiji popis ima 54 stranice i preko 700 opisnih jedinica. U kazalu se mogu povezivati obavijesti prema pojmu bez obzira na vrstu dokumentacije. Npr., ako u Dokumentaciji o pacijentima nije sačuvano gradivo nekog odjela, ali se to gradivo može naći u Financijskoj dokumentaciji, u kazalu će se pokazati gradivo kojih se sve odjela može naći u čitavom fondu. Također bi bilo dobro da kazalo ima elemente tezaurusa, tj. da upućuje na slične ili srodne pojmove. npr. Ambulanta, vidi i: Ordinacija.
Ako su inventarni popisi relativno kratki i pregledni, kazalo i nije potrebno, osim ako je u planu izrada zbirnog kazala unutar više fondova, no onda se mora prilikom izrade inventarnih popisa i kazala paziti na jednoobraznost opisa svih opisnih jedinica, što je gotovo nemoguće postići, čak i kad sve inventarne popise radi ista osoba.
Danas je opcija full text search znatno olakšala pretraživanje teksta koji se nalazi u elektroničkom obliku ili na internetu tako da je velikim dijelom nadmašila funkciju kazala.
Zaključak
Moramo iskoristiti mogućnosti koje nam daju nove tehnologije i na temelju onog što su napravili naši prethodnici napraviti modernije i informativnije obavijesno pomagalo, koje će bolje odgovarati potrebama današnjih korisnika. Nova obavijesna pomagala omogućuju lakšu dostupnost informacija, bolju preglednost gradiva i brže rješavanje zahtjeva.
Valorizacija gradiva i senzibilizirani opis arhivista važni su i za poticanje novih istraživanja koja mogu pokrenuti arhivisti svojim informacijama. Gradivo moramo kvalitetno opisivati i stručno obrađivati i označavati jer često najviše korišteno gradivo nije i gradivo koje je najbogatije podacima već ono koje je najtransparentnije i dovoljno detaljno opisano. Na taj način krećemo se od paradigme informacija prema paradigmi znanja.
(Izlaganje je održano na 44. savjetovanju HAD-a u Slavonskome Brodu, 21. listopada 2010.godine)
- Prema Pregledu arhivskih fondova i zbirki Republike Hrvatske, Sv. 1, Zagreb 2006., u Državnom arhivu u Varaždinu nalazi se ukupno 17 fondova pod klasom F . Ovaj arhiv ima još tri fonda pod tom klasom u Sabirnom centru u Koprivnici i šest u Sabirnom centru u Krapini. U Hrvatskom državnom arhivu nalazi se ukupno osam fondova pod klasom F (od toga tri pod podklasom F.1. Zdravstvene ustanove i službe), dok se u ostalim regionalnim arhivima nalazi vrlo mali broj fondova pod klasom F, osim u Državnom arhivu u Osijeku (14 fondova) i Državnom arhivu u Rijeci (11 fondova). [↩]
- HR-DAZG-240 Bolnica milosrdnih sestara u Zagrebu, HR-DAZG-961 Bolnica za zarazne bolesti u Zagrebu, HR-DAZG-962 Kraljevska zemaljska ortopedska bolnica, HR-DAZG-241 Merkurov sanatorij u Zagrebu, HR-DAZG-243 Zakladna bolnica u Zagrebu. [↩]
- HR-DAZG-1245 Zavod za javno zdravstvo grada Zagreba [↩]
- HR-DAZG-233 Gradski dječji ambulatorij u Zagrebu, HR-DAZG-242 Školska poliklinika u Zagrebu [↩]
- HR-DAZG-374 Trgovina lijekovima “Remedia” [↩]
- HR-DAZG-236 Prihvatilište za trahomatoznu djecu u Zagrebu [↩]
- HR-DAZG-229 Centralno prihvatilište za djecu, HR-DAZG-230 Dječji dom Josipovac, HR-DAZG-237 Središnji ured sestara pomoćnica u Zagrebu, HR-DAZG-238 Uprava dječje kolonije u Zagrebu [↩]
- HR-DAZG-782 Zaklada predsjednika i osnivača “Prehrane” Šandora A. Alexandera, HR-DAZG-785 Zaklada bana Jelačića za nemoćne vojnike i njihove obitelji [↩]
- HR-DAZG-234 Okružni ured za osiguranje radnika Zagreb [↩]
- Klasifikacija ponekad ne može u potpunosti opisati kategoriju kojoj neka ustanova pripada. Zato, iako se ova austanova nalazi pod klasom F.4. kao socijalne ustanove, u stvari ulazi u kategoriju socijalno-zdravstvenih ustanova, kakve su osnivane u dvadesetim i tridesetim godinama 20. stoljeća, napose zalaganjem Andrije Štampara i provođenjem njegovih ideja o važnosti preventivne zdravstvene zaštite [↩]
- Sve ove cjeline zastupljene su samo ako je gradivo pojedine ustanove cjeloviti sačuvano, što, nažalost, nije slučaj kod svih fondova. Kod svih fondova zdravstvenih ustanova sačuvana je dokumentacija o pacijentima ili socijalno-medicinska dokumentacija, međutim samo je kod nekih sačuvana opća dokumentacija ili dokumentacija o zaposlenicima. Više o tome na online vodiču Državnog arhiva u Zagrebu . [↩]
- Izmjenama Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju 1993. godine pripadnici Hrvatske domovinske vojske, koji su mobilizirani 1941. — 1945. dobili su pravo da im se vrijeme provedeno u Hrvatskoj domovinskoj vojsci, kao i vrijeme provedeno u zarobljeništvu, računa dvostruko za mirovinski staž, kao i partizanima [↩]
- Godine 2008. Državni arhiv u Zagrebu svoj je Vodič kroz fondove i zbirke obajvio i na internetu gdje je moguća pretraga opisa svih fondova i zbirki po bilo kojoj riječi (full text search). U planu je i postavljanje inventarnih popisa na internet, koji će također biti pretraživi. [↩]
- Parere su popisi bolesnika koji ostaju na liječenju duže od 40 dana. [↩]
- Iako ISAD(G) ne traži valorizaciju gradiva, ona je vrlo preporučljiva jer otvara mogućnosti za istraživanje koje inače mogu ostati nezamijećene. Valorizacija gradiva je primjer dobre prakse u dosadašnjoj hrvatskoj arhivističkoj praksi. [↩]
- http://daz.hr/vodic/f-zdravstvo-i-socijalne-ustanove/f1-zdravstvene-ustanove-i-sluzbe/350-hr-dazg-243-zakladna-bolnica-u-zagrebu [↩]