Broj amatera, koji se zanimaju za svoje rodoslovne podatke pa se zato obraćaju arhivskim ustanovama, teško nam je točnije odrediti. Zna se na primjer da se broj istraživača rodoslova među svim korisnicima Hrvatskog državnog arhiva kreće oko 70 posto. Stižu signali da je i porast cijena zemljištima na Jadranu dodatno potaknuo zanimanje iseljenika za stari kraj (u kojem uređenje imovno-pravnih odnosa kasni nekad i generacijama) pa je i zato realno očekivati sve veći broj upita o rodoslovnim stablima.
Pred dvije godine iz kruga amatera-istraživača rodoslova u Zagrebu potekla je inicijativa za stvaranje Hrvatskog rodoslovnog društva “Pavao Ritter Vitezović”. Ne mali poticaj tom nastojanju dala su iskustva s organizacijom rodoslovaca u susjednoj Sloveniji. Ona djeluje već desetak godina, povezuje rodoslovne istraživače-amatere s a stručnjacima, izdaje vrlo zanimljiv časopis, ima svoju web stranicu i uhodane međunarodne veze, a na njenim društvenim tribinama — barem jednom mjesečno — gostuju ugledni slovenski stručnjaci.
Nastojeći okupiti nove kandidate za buduće Hrvatsko rodoslovno društvo, pokrenuli smo — u suradnji s Pučkim otvorenim učilištem u Zagrebu — i Radionicu “Za vašim korijenima”. Ona djeluje u okviru Sveučilišta za treću životnu dob, namijenjenog umirovljenicima koji žele proširiti svoja znanja iz stranih jezika, informatike, povijesti umjetnosti i sl. Radionicu sada pohađa druga generacija.
Polaznike nastojimo na popularan način upoznati s metodama izrade obiteljskih rodoslova i kronika. Gostujući predavači — među kojima više naših poznatih arhivista — obrađuju izvore rodoslovne građe, literaturu, računalnu podršku rodoslovnim istraživanjima i dr.
To bi bio krug, iz kojeg možemo izložiti neka zapažanja o odnosu arhiva i korisnika — amatera, istraživača rodoslova.
HDA već godinama unapređuje svoje kontakte s istraživačima genealogija. Na tome vrlo korisno djeluje Info-služba, upućujući korisnika na raspoloživu građu, prvenstveno matične knjige — na temelju svoje informatizirane datoteke. Pokazale su se vrlo korisnim kratke tiskane instrukcije u obliku letaka (Pravilnik rada u čitaonici, Upute istraživaču i sl.) kao i drugi savjeti koje može dobiti od dežurnih djelatnika u čitaonici (Vodič kroz arhive, Inventar matičnih knjiga, Šematizam katoličke crkve, rječnici, enciklopedije, kompleti Arhivskog vjesnika i dr.), a odnedavna — što se pokazuje veoma dobrim — i u prostoriji s mikročitačima. Mogućnost telefonske zamolbe/narudžbe određenih matičnih knjiga također bitno ušteđuje vrijeme istraživaču.
Ta razina organiziranosti nije nastala odjednom, nego se usavršavala vremenom. Ranije, tamo krajem 90-tih, događalo se da istraživač putuje u arhive Zadra ili Rijeke da bi doznao kako je većina tamošnjih matičnih knjiga mikrofilmirana i da se može dobiti u HDA. Jedno vrijeme bilo je na snazi ograničenje po kojem se moglo istraživati samo obiteljsko stablo vlastitog roda. Istraživač koji iz usluge radi za trećeg interesenta morao je imati njegovo pismeno odobrenje, ovjereno kod javnog bilježnika. Zatim je za korištenje mikrofilma u HDA trebala dozvola onog arhiva, gdje se čuvala originalna matična knjiga (na takve molbe neki su se arhivi snebivali, ne shvaćajući što se od njih traži). Pred dvije godine i ta je praksa ukinuta, čime je znatno olakšan i ubrzan posao istraživača.
Mislim da HDA sada prebacuje sadržaj svojih mikrofilmova na DVD pa ima župa iz kojih su matične knjige dostupne isključivo putem DVD, ali ih se ne može pregledavati na mikročitaču. Takvim se upitom za župu Jelsu nedavno obratio g. Jože Vrljičko, urednik “Studia Croatica“iz Argentine, ali mu se ne može izaći u susret dok HDA ne stvori tehničke uvjete za to (kompjuteri, software). Bude li sve išlo dobro, na proljeće će se moći istraživati i građa za Jelsu.
Istraživač genealogija nekada nailazi i na neusklađene informacije o traženoj građi. Na primjer, za neka godišta matičnih knjiga iz Arhiva ga upućuju na matični ured, gdje mu kažu da su ih već predali Arhivu — što tamošnja evidencija još ne iskazuje. Nekad se događa da na mikrofilmu ima više građe nego što to pokazuje informacija iz arhivske Info-službe, a nekad na roli nedostaju godišta koja su upisana u sadržaj role. Pismeni izvještaj istraživača o uočenim razlikama na roli, dostavljen Info-službi ili djelatniku Mikrolaboratorija, sigurno bi olakšao orijentaciju na roli idućem korisniku.
Ovdje bi možda bilo mjesta i za jedno pitanje. Naši iseljenici nekad traže izgubljeni kontakt sa svojom rodbinom, za što bi im trebali podaci iz matičnih knjiga mlađi od 100 godina. No tu se pojavljuju prepreke za uvid istraživaču — iz shvatljivog razloga da se izbjegnu moguće zloupotrebe. Ima li načina da se riješe takvi suprotstavljeni interesi?
Na kraju, anketirani istraživači rodoslova daju po pravilu vrlo dobre ocjene arhivskim djelatnicima na koje su upućeni. To su, po njihovom mišljenju, vrlo dostupne i susretljive osobe. Za kontakte s amaterima-istraživačima vrlo su pohvalno ocijenjeni i djelatnici Državnog arhiva Zagreb i Državnog arhiva Varaždin. S razumijevanjem za materijalna i kadrovska ograničenja opisuju se i iskustva iz državnih arhiva Karlovca i Siska. Ako se jednom pokrene Bilten Hrv.rodosl. društva, mogla bi se uvesti i redovna rubrika o naj-djelatniku naših arhiva (po kriteriju pomaganja istraživaču genealogije), ali i dodjeljivanje nekakvog “pike bodljića”.
U najavi teza za ovo izlaganje spomenuta je i dostupnost genealogijske građe u matičnim i župnim uredima, kao i pitanje otvaranja Centra za istraživanje obiteljske povijesti (Mormonske crkva) u Zagrebu. Zato što izlaze izvan užeg kruga današnje rasprave, ali i zbog ovdje raspoloživog prostora, referent je spreman na drugi način izložiti ta iskustva, vrlo zanimljiva našim istraživačima rodoslova.
Uzmimo samo nekoliko prijedloga:
- da se popisi matičnih knjiga koje se čuvaju u arhivima, župama i matičnim uredima učine dostupnim na Internetu, barem na način kako je to učinio Državni arhiv u Zagrebu;
- da se putem Interneta omogući open access inventarima osobnih i obiteljskih fondova, koji su pohranjeni u arhivima;
- da se u arhivima potiče izrada i primjena aplikacija za unos, pretraživanje i ispis podataka o osobama i obiteljima na osnovu izvornog gradiva — poput one koja je programirana za Državni arhiv u Zagrebu, a koja omogućuje svestrano istraživanje povijesti pojedinaca i obitelji, kao i njihove uzajamne veze i odnose.
(Izlaganje je održano 27. studenoga 2004. na 1. ZAD — danu)