Rodoslovac — amater na vratima arhiva

Broj ama­te­ra, koji se zani­ma­ju za svo­je rodos­lov­ne podat­ke pa se zato obra­ća­ju arhiv­skim usta­no­va­ma, teško nam je toč­ni­je odre­di­ti. Zna se na pri­mjer da se broj istra­ži­va­ča rodos­lo­va među svim koris­ni­ci­ma Hrvat­skog držav­nog arhi­va kre­će oko 70 pos­to. Sti­žu sig­na­li da je i porast cije­na zem­lji­šti­ma na Jadra­nu dodat­no potak­nuo zani­ma­nje ise­lje­ni­ka za sta­ri kraj (u kojem ure­đe­nje imov­no-prav­nih odno­sa kas­ni nekad i gene­ra­ci­ja­ma) pa je i zato real­no oče­ki­va­ti sve veći broj upi­ta o rodos­lov­nim sta­bli­ma.

Pred dvi­je godi­ne iz kru­ga ama­te­ra-istra­ži­va­ča rodos­lo­va u Zagre­bu potek­la je ini­ci­ja­ti­va za stva­ra­nje Hrvat­skog rodos­lov­nog druš­tva “Pavao Rit­ter Vite­zo­vić”. Ne mali poti­caj tom nas­to­ja­nju dala su iskus­tva s orga­ni­za­ci­jom rodos­lo­va­ca u susjed­noj Slo­ve­ni­ji. Ona dje­lu­je već dese­tak godi­na, pove­zu­je rodos­lov­ne istra­ži­va­če-ama­te­re s a struč­nja­ci­ma, izda­je vrlo zanim­ljiv časo­pis, ima svo­ju web stra­ni­cu i uho­da­ne među­na­rod­ne veze, a na  nje­nim druš­tve­nim tri­bi­na­ma — barem jed­nom mje­seč­no — gos­tu­ju ugled­ni slo­ven­ski struč­nja­ci.

Nas­to­je­ći oku­pi­ti nove kan­di­da­te za budu­će Hrvat­sko rodos­lov­no druš­tvo, pokre­nu­li smo — u surad­nji s Puč­kim otvo­re­nim uči­li­štem u Zagre­bu — i Radi­oni­cu “Za vašim kori­je­ni­ma”. Ona dje­lu­je u okvi­ru Sve­uči­li­šta za tre­ću život­nu dob, nami­je­nje­nog umi­rov­lje­ni­ci­ma koji žele pro­ši­ri­ti svo­ja zna­nja iz stra­nih jezi­ka, infor­ma­ti­ke, povi­jes­ti umjet­nos­ti i sl.  Radi­oni­cu sada poha­đa dru­ga gene­ra­ci­ja.
Polaz­ni­ke nas­to­ji­mo na popu­la­ran način upoz­na­ti s meto­da­ma izra­de obi­telj­skih rodos­lo­va i kro­ni­ka. Gos­tu­ju­ći pre­da­va­či — među koji­ma više naših poz­na­tih arhi­vis­ta — obra­đu­ju izvo­re rodos­lov­ne gra­đe, lite­ra­tu­ru, raču­nal­nu podr­šku rodos­lov­nim istra­ži­va­nji­ma i dr.
To bi bio krug, iz kojeg može­mo izlo­ži­ti neka zapa­ža­nja o odno­su  arhi­va i koris­ni­ka — ama­te­ra, istra­ži­va­ča rodos­lo­va.

HDA već godi­na­ma una­pre­đu­je svo­je kon­tak­te s istra­ži­va­či­ma gene­alo­gi­ja. Na tome vrlo koris­no dje­lu­je Info-služ­ba, upu­ću­ju­ći koris­ni­ka na ras­po­lo­ži­vu gra­đu, prvens­tve­no matič­ne knji­ge — na teme­lju svo­je infor­ma­ti­zi­ra­ne dato­te­ke. Poka­za­le su se vrlo koris­nim krat­ke tiska­ne ins­truk­ci­je u obli­ku leta­ka (Pra­vil­nik rada u čita­oni­ci, Upu­te istra­ži­va­ču i sl.) kao i dru­gi savje­ti koje može dobi­ti od dežur­nih dje­lat­ni­ka u čita­oni­ci (Vodič kroz arhi­ve, Inven­tar matič­nih knji­ga, Šema­ti­zam kato­lič­ke crk­ve, rječ­ni­ci, encik­lo­pe­di­je, kom­ple­ti Arhiv­skog vjes­ni­ka i dr.), a odne­dav­na — što se poka­zu­je veoma dobrim — i u pros­to­ri­ji s mikro­či­ta­či­ma. Moguć­nost tele­fon­ske zamolbe/narudžbe odre­đe­nih matič­nih knji­ga tako­đer bit­no ušte­đu­je vri­je­me istra­ži­va­ču.

Ta razi­na orga­ni­zi­ra­nos­ti nije nas­ta­la odjed­nom, nego se usa­vr­ša­va­la vre­me­nom. Rani­je, tamo kra­jem 90-tih, doga­đa­lo se da istra­ži­vač putu­je u arhi­ve Zadra ili Rije­ke da bi doz­nao kako je veći­na tamoš­njih matič­nih knji­ga mikro­fil­mi­ra­na i da se može dobi­ti u HDA. Jed­no vri­je­me bilo je na sna­zi ogra­ni­če­nje po kojem se moglo istra­ži­va­ti samo obi­telj­sko sta­blo vlas­ti­tog roda. Istra­ži­vač koji iz uslu­ge radi za tre­ćeg inte­re­sen­ta morao je ima­ti nje­go­vo pisme­no odo­bre­nje, ovje­re­no kod jav­nog biljež­ni­ka. Zatim je za kori­šte­nje mikro­fil­ma u HDA tre­ba­la dozvo­la onog arhi­va, gdje se čuva­la ori­gi­nal­na matič­na knji­ga (na tak­ve mol­be neki su se arhi­vi sne­bi­va­li, ne shva­ća­ju­ći što se od njih tra­ži). Pred dvi­je godi­ne i ta je prak­sa uki­nu­ta, čime je znat­no olak­šan i ubr­zan posao istra­ži­va­ča.

Mis­lim da HDA sada pre­ba­cu­je sadr­žaj svo­jih mikro­fil­mo­va na DVD pa ima župa iz kojih su matič­ne knji­ge dos­tup­ne isklju­či­vo putem DVD, ali ih se ne može pre­gle­da­va­ti na mikro­či­ta­ču. Tak­vim se upi­tom za župu Jel­su nedav­no obra­tio g. Jože Vrljič­ko, ured­nik “Stu­dia Croatica“iz Argen­ti­ne, ali mu se ne može iza­ći u susret dok HDA ne stvo­ri teh­nič­ke uvje­te za to (kom­pju­te­ri, sof­twa­re). Bude li sve išlo dobro, na pro­lje­će će se moći istra­ži­va­ti i gra­đa za Jel­su.

Istra­ži­vač gene­alo­gi­ja neka­da naila­zi i na neus­kla­đe­ne infor­ma­ci­je o tra­že­noj gra­đi. Na pri­mjer, za neka godi­šta matič­nih knji­ga iz Arhi­va ga upu­ću­ju na matič­ni ured, gdje mu kažu da su ih već pre­da­li Arhi­vu — što tamoš­nja evi­den­ci­ja još ne iska­zu­je. Nekad se doga­đa da na mikro­fil­mu ima više gra­đe nego što to poka­zu­je infor­ma­ci­ja iz arhiv­ske Info-služ­be, a nekad na roli nedos­ta­ju godi­šta koja su upi­sa­na u sadr­žaj role. Pisme­ni izvje­štaj istra­ži­va­ča o uoče­nim raz­li­ka­ma na roli, dos­tav­ljen Info-služ­bi ili dje­lat­ni­ku Mikro­la­bo­ra­to­ri­ja, sigur­no bi olak­šao ori­jen­ta­ci­ju na roli idu­ćem koris­ni­ku.

Ovdje bi možda bilo mjes­ta i za jed­no pita­nje. Naši ise­lje­ni­ci nekad tra­že izgub­lje­ni kon­takt sa svo­jom rod­bi­nom, za što bi im tre­ba­li poda­ci iz matič­nih knji­ga mla­đi od 100 godi­na. No tu se pojav­lju­ju pre­pre­ke za uvid istra­ži­va­ču — iz shvat­lji­vog raz­lo­ga da se izbjeg­nu mogu­će zlo­upo­tre­be. Ima li nači­na da se rije­še tak­vi suprot­stav­lje­ni inte­re­si?

Na kra­ju, anke­ti­ra­ni istra­ži­va­či rodos­lo­va daju po pra­vi­lu vrlo dobre ocje­ne arhiv­skim dje­lat­ni­ci­ma na koje su upu­će­ni. To su, po nji­ho­vom miš­lje­nju, vrlo dos­tup­ne i susret­lji­ve oso­be. Za kon­tak­te s ama­te­ri­ma-istra­ži­va­či­ma vrlo su pohval­no oci­je­nje­ni i dje­lat­ni­ci Držav­nog arhi­va Zagreb i Držav­nog arhi­va Vara­ždin. S razu­mi­je­va­njem za mate­ri­jal­na i kadrov­ska ogra­ni­če­nja opi­su­ju se i iskus­tva iz  držav­nih arhi­va Kar­lov­ca i Siska. Ako se jed­nom pokre­ne Bil­ten Hrv.rodosl. druš­tva, mogla bi se uves­ti i redov­na rubri­ka o naj-dje­lat­ni­ku naših arhi­va (po kri­te­ri­ju poma­ga­nja istra­ži­va­ču gene­alo­gi­je), ali i dodje­lji­va­nje nekak­vog “pike bod­lji­ća”.

U naj­a­vi teza za ovo izla­ga­nje spo­me­nu­ta je i dos­tup­nost gene­alo­gij­ske gra­đe u matič­nim i žup­nim ure­di­ma, kao i pita­nje otva­ra­nja Cen­tra za istra­ži­va­nje obi­telj­ske povi­jes­ti (Mor­mon­ske crk­va) u Zagre­bu. Zato što izla­ze izvan užeg kru­ga današ­nje ras­pra­ve, ali i zbog  ovdje ras­po­lo­ži­vog pros­to­ra, refe­rent je spre­man na dru­gi način izlo­ži­ti ta iskus­tva, vrlo zanim­lji­va našim istra­ži­va­či­ma rodos­lo­va.

Uzmi­mo samo neko­li­ko pri­jed­lo­ga:

  1. da se popi­si matič­nih knji­ga koje se čuva­ju u arhi­vi­ma, župa­ma i matič­nim ure­di­ma uči­ne dos­tup­nim na Inter­ne­tu, barem na način kako je to uči­nio Držav­ni arhiv u Zagre­bu;
  2. da se putem Inter­ne­ta omo­gu­ći open access inven­ta­ri­ma osob­nih i obi­telj­skih fon­do­va, koji su pohra­nje­ni u arhi­vi­ma;
  3. da se u arhi­vi­ma poti­če izra­da i pri­mje­na apli­ka­ci­ja za unos, pre­tra­ži­va­nje i ispis poda­ta­ka o oso­ba­ma i obi­te­lji­ma na osno­vu izvor­nog gra­di­va — poput one koja je pro­gra­mi­ra­na za Držav­ni arhiv u Zagre­bu, a koja omo­gu­ću­je sves­tra­no istra­ži­va­nje povi­jes­ti poje­di­na­ca i obi­te­lji, kao i nji­ho­ve uza­jam­ne veze i odno­se.

(Izla­ga­nje je odr­ža­no 27. stu­de­no­ga 2004. na 1. ZAD — danu)